3 uvjeta za super intenzivni uzgoj maslina

Ako razmišljate o super intenzivnom uzgoju maslina, evo koja tri uvjeta trebate imati da biste krenuli u tu priču – pojašnjava maslinar Toma Makjanić

Da bismo bili konkurentni na tržištu i opravdali ekonomsku isplativost u uzgoju masline, potrebno je obratiti posebnu pozornost prilikom odabira sorte masline. To je jedan od odlučujućih faktora prilikom podizanja novih nasada masline. Osim odabira sorte, maslinar treba odabrati i tip uzgoja. Da li će to biti ekstenzivni, intenzivni ili super intenzivni? Kod nas je dobar dio starih maslinika ekstenzivan i u njemu osim uzgoja maslina, maslinar često uzgaja i ovce. Najviše je intenzivnih maslinika, sa razmacima sadnje 6 x 6m, 7 x 7m, i takvi razmaci su oni koji se danas preporučuju prilikom podizanja novih maslinika. Ovaj tip intenzivnog maslinika prikladan je za nekontinuiranu mehaničku berbu, odnosno berbu pojedinačnih maslina različitim napravama poput tresača, grebalica i slično.

Super intenzivni maslinici

U svijetu se sve češće podižu super intenzivni maslinici. Ovaj tip maslinika predviđa barem 1200 sadnica po hektaru površine. Pogodan je za mehaničku berbu, ali ne stablo po stablo, nego na kontinuiran mehanički način kombajnom. U ovom tipu uzgoja, maslina treba ući što prije u proizvodnju, odnosno treba moći dati plod što prije. Uglavnom 3, a ponekad čak i 2 godine od sadnje. Zamislite da zasadimo ove godine jedan takav maslinik, već bismo 2024. godine bez ikakve sumnje mogli izvršiti prvu mehaničku berbu. Super intenzivni maslinici imaju dvije jasne karakteristike: formaciju jednog proizvodnog zida koji daje urod te istovremeno omogućava kontinuiranu mehaničku berbu kombajnom. Svi ovi nasadi zahtijevaju 3 glavna uvjeta u svojoj provedbi. Prvi je uvjet da super intenzivni maslinik zahtijeva jednog maslinara, poduzetnika koji je u stanju suočiti se s novostima i koji ima poduzetnički duh: odnosno koji zna pristupiti maslini kao alatu za stjecanje prihoda i prilici za zapošljavanje, a samim time se treba suočiti i s troškovima sadnje, pogotovo s vremenom potrebnim za povratak uloženog kapitala koje bi u teoriji trebalo biti poprilično kratko kako bi se zadržala održivost samog posla. Uloženi kapital trebao bi se isplatiti nakon maksimalno 5 ili 6 godina. Dakle već 6. ili 7. godine trebalo bi krenuti u punu proizvodnju, isplatiti uloženi kapital i početi zarađivati. Upravo to znači poduzetnički duh – zadovoljiti ekonomsku održivost novog nasada. Drugi bi uvjet bila promjena mentaliteta, odnosno maslinar bi trebao voditi računa da bi danas masliniku trebala biti posvećena sva ona kultivacijska pažnja koju bi on posvetio bilo kojoj drugoj posađenoj vrsti biljke. Za uzgoj masline trebala bi se predvidjeti sva ona sredstva za njegu usjeva koja bi se primijenila za neku drugu vrstu biljke ili voća.

 

Ulomak iz novog broja časopisa Maslinar br. 79

NARUČI OVDJE!

Previous
Next
Previous
Next