Apartmani ili maslinici

Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić propituje što se više isplati, turizam ili poljoprivreda i daje prilično jasan odgovor

Imamo idealne uvjete za uzgoj maslina, zelenih ili crnih za konzerviranje, onih za proizvodnju ekstra djevičanskog sortnog ili višesortnog,konvencionalnog ili pak ekološkog, aromatiziranog ili prirodnog maslinovog ulja, ali često čujemo kako se ništa ne isplati raditi s maslinama. Je li to baš tako? Istine ima u takvom razmišljanju.

Uspješnija računica
Jedan moj mlađi prijatelj s Brača, na moj upit zašto je zapustio tijekom Domovinskog rata obnovljeni maslinik, odgovara mi protupitanjem: „Što misliš što se više isplati imati – održavati jedan apartman ili hektar maslinika na kojem raste 150 stabala maslina?“ Nisam znao odgovor jer nemam apartman za iznajmljivanje turistima, ali sam uskoro od njega saznao kako je puno uspješnija računica s apartmanima od one s maslinicima. Ovi mlađi su sve pametniji, bistriji i gospodarski potkovani, i tako se nama ništa ne isplati. Crvenu papriku uvozimo iz Mađarske, suhe smokve iz Turske, maslinovo ulje iz Grčke, češnjak iz Kine, mlijeko iz Nizozemske, raznorazno voće iz svih nama susjednih zemalja, kokošja jaja iz Rumunjske, vino iz Španjolske i tako redom mogli bismo nabrajati do zadnje stranice Maslinara što sve od poljoprivrednih proizvoda uvozimo…
„Lude li države“, slavni Miljenko Smoje je u svojim noveletama često tvrdio, pa ga i ja kopiram. U nas možete proizvesti maslinovo ulje lampante ili ono još gore „nejestivo“, zato što ste ignorirali struku i plodove brali kada su već „sagnjili“ na stablu, a onda ih topili u moru ili „šporkoj“ vodi mjesec dana i na kraju ih stavili u plastične kante ili kamenice, rastočili u plastične boce i pomiješali ih sa „sojinim“ uljem, koliko, onoliko koliko može podnit „smrad“ i na kraju ga na tržnici prodati kao „ulje dano od Boga i kako ga je priroda dala, autohtono, ekološko i domaće“ po cijeni od 100,00 kuna litra.

Isti poticaji
Isto tako možete proizvesti ekstra djevičansko maslinovo ulje sa certifikatom ovlaštenog laboratorija i panela, a država će i ono lampante i vaše ekstra djevičansko nagraditi istim poticajnim mjerama. Eto, sada recite da pokojni Smoje nije bio pametan, a naša država luda. A moj Bračanin s početka ovog teksta razmišlja kako će sinu ostaviti kuću i apartman da mali ne mora raditi u životu, ali ni poći u „pečalbu“. Maslinik će što prije prodat kojem „šempijanom“ strancu – dogoncu, pa neka plaća domaćima da mu rade u masliniku po 50,00 kuna na uru, a on neka se hvališe u dalekoj hladnoj njegovoj domovini svojim prijateljima kako na Braču ima svoj maslinik s pogledom na plavo more i svoje maslinovo ulje. Nadam se da im neće reć koliko ga košta litra tog ulja, jer naši stari znaju reć „svaki se gušti plaćaju“.

 

Iz časopisa Maslinar broj 40, lipanj 2016.

Previous slide
Next slide