Stručni suradnik Maslinara, i sam ekološki maslinar, Sinaj Bulimbašić, piše o raznim administrativnim zahtjevima kojima državna birokracija otežava ionako težak ekološki uzgoj maslina.
Istina je da je uzgoj maslina na ekološki način slojevit, trnovit i težak, protkan s brojnim administrativnim preprekama, ali na kraju ipak ima svoju draž.
Na samom početku birokracija nas sputava i komplicira nam život. Evo primjera. Kako bi se upisali u Upisnik obiteljskih gospodarstava moramo priložiti određene dokumente, kojima dokazujemo da smo hrvatski državljani i da imamo određenu poljoprivrednu česticu. Kod zahtjeva za prvu kontrolu u ekološkoj proizvodnji, pored toga što moramo priložiti kopiju rješenja da smo upisani u Upisnik obiteljskih gospodarstava, ponovno moramo priložiti dokaz da imamo istu onu poljoprivrednu česticu koju smo ranije priložili. I opet isto, kada dostavljamo zahtjev za upis u Upisnik u ekološke proizvođače hrane, opet moramo dostaviti kopiju rješenja o Upisniku u OPG i opet kopiju Izvoda za iste one čestice.
Isti PDV
Ljudi moji, zar nije bilo dovoljno da smo prilikom upisa u Upisnik OPG-a dokazali da imamo poljoprivrednu česticu i da sve naknadno prati taj osnovni dokument.
Ne. Zašto jednostavno, kada sve možemo iskomplicirati i otežati put poljoprivrednicima.
Čitam stranu literaturu i pričam s prijateljima maslinarima iz drugih zemalja i doznajem da je u mnogim zemljama u Evropi, PDV na zaštitna sredstva, gnojiva i druge potrepštine koje služe za poljoprivredu niži od drugih proizvoda, a sredstva za ekološki uzgoj voća i povrća po najmanjoj stopi. Odnosno, postoji znatna razlika u plaćanju PDV-a za uzgoj u konvencionalnoj proizvodnji, od one u ekološkoj. Kod nas je to izjednačeno ili kako bi rekli oni neupućeni, isti je PDV na prodaju/nabavu alkoholnih pića i na sredstva za ekološku proizvodnju.
Bez kontrole
A što se pak tiče kontrole deklaracija na pakovinama, e tu je posebna priča, ustvari nema nikakve priče, jer nitko, ama baš nitko ne kontrolira nazive na etiketama za maslinovo ulje, pa tako često bez ikakva srama prodavača, čitamo da je ulje ekološko, bio, organic i drugo. A ustvari je ulje iz konvencionalne proizvodnje. Potrošači su svjesni da ih i proizvođači i trgovci svakodnevno varaju i na kvaliteti, kvantiteti, raznim konzervansima, surogatima i mnogo čemu drugom, pa zašto onda protestirati zbog ove sitnice.
Ipak, jedno je istina. Budućnost hrvatskog maslinarstva je u ekološkome maslinarstvu i maslinovom ulju. Bračani su to shvatili, stoga i ne čudi da je od ukupnog broja od jedva sto hrvatskih ekoloških uzgajivača maslina, njih 25 s otoka Brača. Oni će imati kome prodati svoj proizvod.
