Povjesničar Maslinara Željko Krnčević proučio je noviju povijest dubrovačkog maslinarstva i otkrio uspone i padove
Tako su se vinogradari prebacili na maslinarstvo one 1928. godine kada je peronospora uništila lozu. I na dubrovačkom području maslina se koristila na razne načine – od drva kao ogrjev, preko lišća koje je služilo za prehranu stoke, od ploda za pripremanje mnogih gastronomskih užitaka, ulja kao lijeka, rasvjete i jela – a ostaci komine koristili su se kao stočna hrana ili su se pak prodavali tvornici za ekstrakciju ulja Prvog dalmatinskog trgovačkog društva u Dubrovniku.
U ta su doba najzastupljenije vrste maslina na dubrovačkom području bile: oblica (orbula, tugonja, balunjača), bjelica (žuta, mekanica), grozdača, španjolica i piculja. Stabla su bila starija od 60 godina u prosjeku, a pomlađivanju se i nije baš posvećivala neka osobita pozornost. Dubrovački je kotar sa 797.000 stabala bio iza zadarskoga, na drugome mjestu, a oko godine 1920. korčulanski je kotar sa 234.000 stabala masline zauzimao tek osmo mjesto. Dokumenti nam govore da je i oko 1930. situacija bila slična. No, velike štete u međuratnom razdoblju na maslinicima je učinila maslinova mušica, posebice godine 1931. Posljedice su bile katastrofalne, jer je bolešću zaraženo preko 50 posto maslina od Cavtata do Vitaljine, 10 posto u dubrovačkoj općini, do 75 posto stabala u općini Slano, područje Mravinca, u općini Trpanj čak 100 posto maslina, 30 posto Janjina i Šipan, 20 posto u Orašcu, 10 posto posto na Mljetu, 20 posto u Orebiću, a u Kuni i Stonu mušice nisu zabilježene.
Više u časopisu Maslinar broj 45, travanj 2017.