DUBROVAČKO MASLINARSTVO IZMEĐU DVA RATA

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević proučio je noviju povijest dubrovačkog maslinarstva i otkrio uspone i padove

U lipnju godine 2004., u drugom broju časopisa koji se tada zvao Maslina, objavljen mi je članak naslova Maslina u hrvatskim povijesnim izvorima. Kao da je jučer bilo, a prohujalo evo već skoro punih 12 maslinarskih godinica. Izdogađalo se svašta, mislim da je za maslinarstvo i uljarstvo na istočnoj obali Jadrana puno napravljeno, išlo se više koraka naprijed. A u tome su svakako svoj veliki obol dali ondašnja Maslina i današnji Maslinar. Educirajući maslinarski puk i navodeći ga na “novitade” zlata vrijedne. Tako sam i za ovaj broj s uživanjem pročitao članak gospođe Marije Benić Penave koja nam piše o nekim detaljima iz maslinarstva Dubrovačkog kotara. Kad govorimo o poljoprivredi dubrovačkog kotara, svakako valja naglasiti da je, uz vinogradarstvo, maslinarstvo bilo vodeća grana. I ovdje su, ovisno o isplativosti, masline ili uzgajane i njegovane ili pak napuštane i zanemarivane.

Tako su se vinogradari prebacili na maslinarstvo one 1928. godine kada je peronospora uništila lozu. I na dubrovačkom području maslina se koristila na razne načine – od drva kao ogrjev, preko lišća koje je služilo za prehranu stoke, od ploda za pripremanje mnogih gastronomskih užitaka, ulja kao lijeka, rasvjete i jela – a ostaci komine koristili su se kao stočna hrana ili su se pak prodavali tvornici za ekstrakciju ulja Prvog dalmatinskog trgovačkog društva u Dubrovniku.

U ta su doba najzastupljenije vrste maslina na dubrovačkom području bile: oblica (orbula, tugonja, balunjača), bjelica (žuta, mekanica), grozdača, španjolica i piculja. Stabla su bila starija od 60 godina u prosjeku, a pomlađivanju se i nije baš posvećivala neka osobita pozornost. Dubrovački je kotar sa 797.000 stabala bio iza zadarskoga, na drugome mjestu, a oko godine 1920. korčulanski je kotar sa 234.000 stabala masline zauzimao tek osmo mjesto. Dokumenti nam govore da je i oko 1930. situacija bila slična. No, velike štete u međuratnom razdoblju na maslinicima je učinila maslinova mušica, posebice godine 1931. Posljedice su bile katastrofalne, jer je bolešću zaraženo preko 50 posto maslina od Cavtata do Vitaljine, 10 posto u dubrovačkoj općini, do 75 posto stabala u općini Slano, područje Mravinca, u općini Trpanj čak 100 posto maslina, 30 posto Janjina i Šipan, 20 posto u Orašcu, 10 posto posto na Mljetu, 20 posto u Orebiću, a u Kuni i Stonu mušice nisu zabilježene.

Više u časopisu Maslinar broj 45, travanj 2017.

Previous slide
Next slide
Previous slide
Next slide