Evo kako cijepiti masline pod koru

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Naš uspješni maslinar Toma Makjanić podijelio je s nama u ovome broju svoja iskustva u cijepljenju maslina pod koru

Cijepljenje, odnosno navrtanje maslina, jedan je od vegetativnih načina razmnožavanja maslina, a predstavlja spajanje dijelova dviju maslina. Prvi dio je podloga, na koju cijepimo, a drugi dio koji cijepimo nazivamo plemkom. U hrvatskom maslinarstvu se najviše, kao podloga, koristi naša najraširenija sorta Oblica.

Kroz godine se pokazala nedovoljno otpornom naodređene bolesti, a maslinari je danas koriste kao odličnu podlogu na koju cijepe otpornije, gospodarski prihvatljivije i kvalitetnije sorte maslina. U prvom redu tu su Levantinka, Lastovka, Leccino, Coratina, a u posljednje vrijeme kao popularne sorte imamo Picholine marocaine, Chemlali te još neke druge, egzotične sorte maslina.

Podloga određuje otpornost

Cilj cijepljenja maslina je da na najbolji način iskoristimo podlogu sa kojom iz nekog razloga nismo zadovoljni. Najčešće su to neotpornost na paunovo oko te maslinovu mušicu ili neredovita rodnost i slične mane koje se vezuju uz Oblicu. U svijetu se često koriste “mastrinke”, odnosno divlje masline, koje su, dokazano, najbolje podloge za cijepljenje maslina.

Njihov korijen je puno jači nego li je to slučaj kod većine naših sorti koje su gotovo sve dobivene vegetativnim načinom razmnožavanja. One su nastale od palica iz guke ili iz reznica, a samim tim njihov korijen nije toliko moćan kao što je generativni korijen jedne mastrinke. Upravo podloga određuje otpornost na sušu, bujnost, odnosno snagu porasta plemke, otpornost na hladnoću i još mnoge druge karakteristike.

Postoji jako puno različitih tehnika cijepljenja maslina, a ja ću se osvrnuti na najčešći, odnosno najpopularniji način. To je cijepljenje pod koru i upravo na ovaj način mogu se cijepiti tanje i deblje podloge jednako uspješno. Ovisno o debljini podloge, odabiremo i broj plemki koje ćemo stavljati pod koru podloge. Kod tanjih stavljamo jednu plemku, dok sam kod nekih debljih podloga znao stavljati i po 4-5 plemki.

 

Plemke se beru isključivo sa zdravih stabala, a prije nego ih uberemo, potrebno je izvršiti inspekciju stabla kako bi se sa 100% sigurnošću uvjerili da stablo nije zaraženo bakterijskim rakom (da ne bi nehotice prenijeli ovu opaku bolest na podlogu). Plemke beremo sa dobro razvijenih mladica, sa osvijetljenih dijelova krošnje te je poželjno da imaju lijepo razvijene pupove.

Meni su se najbolje pokazale vodopije; najbolje je da plemke beremo neposredno pred cijepljenje ili ako je to potrebno, onda ranije, koncem zime. Prvo ih prerežemo na nekih 30 cm od kojih možemo iskoristiti po 3-4 plemke, vrhove prikratimo, listove prerežemo na trećinu dužine te ih takve pripremljene stavljamo u PVC vrećicu u koju stavimo kap vode, hermetički ih zatvorimo i uskladištimo u hladnjak u dio za povrće. Jako je bitno napomenuti da ne smije doći do isušivanja plemki. Odlične rezultate sam imao i sa plemkama koje su stajale po mjesec dana u hladnjaku tako da je ovaj način skladištenja plemki prihvatljiv i može dati zaista odlične rezultate.

Ulomak teksta iz  69. broja časopisa Maslinar.

Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.

Previous
Next
Previous
Next