Odluku o razmaku sadnje treba donijeti na temelju predviđenog načina berbe i uzgojnog oblika. Razmak sadnje utjecat će na izbor uzgojnog oblika i obratno – odabranom uzgojnom obliku treba prilagoditi razmak sadnje.
Veći razmak
Veći razmak između redova omogućava lakše kretanje strojeva. Što su strojevi i oprema za berbu i održavanje maslinika veći, to će biti potreban veći razmak između redova. Minimalna udaljenost od 6 metara je preporučljiva u maslinicima u kojima je većina zahvata mehanizirana. U nasadima u kojima se namjeravaju rabiti teški strojevi, bolje je ostaviti najmanje 7 metara između redova za lakše kretanje strojeva. Ako je razmak između redova malen, a masline bujne, vjerojatno će svake godine biti potrebna dodatna rezidba kojom bi se omogućilo lakše kretanje strojeva.
Preblizu posađena stabla u redu više rastu u visinu nego u širinu. Treba odabrati odgovarajući razmak, i između redova i unutar redova ili će se međusobno zasjenjivanje povećati. U pregustim je nasadima vršni dio krošnje više osvijetljen dok su donji dijelovi krošnje zasjenjeniji zbog čega je rodnost obilnija u vršnome dijelu. Zbog toga su troškovi berbe veći i smanjena je učinkovitost berbe po stablu. Donji dio krošnje davat će uglavnom mrtvo drvo i samo nešto listova i plodova. Stabla posađena preblizu u redu trebaju se povremeno orezivati kako bi se ograničila visina stabla i smanjila gustoća lisne mase u vršnome dijelu krošnje.
Pri određivanju razmaka sadnje također treba uzeti u obzir raspoloživost vlage u tlu, te plodnost tla. U tradicionalnim maslinicima stabla su sađena u velikim razmacima. Gustoća sadnje kretala se od 50 do 150 stabala po hektaru ovisno o rasporedu i učestalosti oborina te teksturi tla. Danas se stabla u intenzivnom masliniku sade u gušćem sklopu (između 250 i 420 stabala po hektaru). Za područja s prosječnom godišnjom temperaturom od 15°C, oborinama između 600 i 800 mm, te razdobljem vegetacije (sezonom rasta) od otprilike sedam mjeseci, procjenjuje se da je za stablo sa slobodnom krošnjom potrebno barem 30-36 m2 površine, dok je za stablo oblikovano u uzgojni oblik vretenastog grma potrebna manja površina (18-25 m2).
Suhi uzgoj
Iako razmak između stabala treba prilagoditi klimatskim prilikama određenog područja, tipu tla i ustrojstvu gospodarstva, smatra se da je razmak od 4,0 do 4,5 m između stabla u redu i 6 m između redova minimalna udaljenost u suvremenome, navodnjavanom nasadu maslina. Prema navodima Civantosa i Pastora (1996.) podizanjem nasada gušćeg od 420 stabala po hektaru neće se postići prednost, kao mogući raniji ulazak u rod, veća kakvoća ili masa priroda, koje bi opravdale takvu gustoću nasada.
U uvjetima suhog uzgoja (bez navodnjavanja) pokazalo se da najveći povrat uloženih sredstava postiže pri gustoći od oko 300 stabala po hektaru (Tous i sur., 1999.). Stoga povećanje broja stabala preko tih granica dovodi do povećanja troškova sadnje i rezidbe u sljedećim godinama. Za uzgojni oblik vretenastog grma često se preporučivao razmak 6m x 3m (Fontanazza, 1993.), no ta se gustoća pokazala prevelikom i nije isplativa sa sadašnjim sortama. Nasad sa stablima na manjim udaljenostima (6m x 3m) i oblikovanim u uzgojni oblik vretenastog grma skuplji je od onoga s istim uzgojnim oblikom s razmakom 6m x 6m; veći troškovi nisu bili nadoknađeni većom rodnošću (Angeli i sur., 1995.).
Visoko ulaganje u stabla sađena s razmakom od 3m u redu postaje čak i veće kako biljke rastu, s obzirom na to da je potrebna opsežnija rezidba da se ograniči visina i međusobno zasjenjivanje. Ovi problemi se povećavanju s bujnijim sortama na plodnom tlima. Ovakve će se preporuke za gustoću sklopa promijeniti s pojavom slabo bujnih podloga i sorata kompaktnog rasta.
Ulomak iz knjige Uzgoj maslina
