Autor akcijskog plana za spas Marjana dr. Milan Pernek na temelju iskustva na Marjanu smatra da bi se pomoću većeg broja feromonskih klopki možda moglo usporiti širenje potkornjaka
O mogućim rješenjima za spas Marjana razgovarali smo s najstručnijom osobom, autorom akcijskog plana za zaštitu Marjana, dr. sc, Milanom Pernekom, predstojnikom Zavoda za zaštitu šuma i lovstvo Hrvatskog šumarskog instituta.
U medijima se spekulira na koji način treba sanirati potkornjakom zaražena stabla. Možete li detaljno objasniti koji su sve načini sanacije prihvatljivi i termini u kojima se sanacija treba obaviti?
– Akcijski plan koji je rezultat istraživanja od polovice 2017. do polovice 2018. godine definira što i kada treba poduzeti u borbi protiv potkornjaka. Ovo su dijelovi iz njega: mjere koje treba provesti mogu se podijeliti u 4 grupe: A: Intenzivni monitoring feromonskim klopkama, B: Pravovremeno otkrivanje i oznaka napadnutih stabala, C: Pravovremeno rušenje označenih borova i D: Manipulacija posječenih napadnutih (označenih) borova. Često se zaboravlja ili se ne priča o tome, nakon rušenja treba vidjeti što dalje, prijeti li erozija, zakorovljivanje i sl. Tu su potrebni uzgajivači šuma koji najbolje znaju što u konkretnom dijelu šume treba poduzeti.
Spomenuli ste eroziju i zakorovljivanje. Da bi se spriječila erozija, pretpostavljam da je potrebno odmah saditi nova stabla?
– Što prije to bolje, ali rekao sam, nije samo sadnja opcija.
Što je to zakorovljivanje?
– To je razvoj korova koji je konkurentniji od stabala koja želimo imati, na Marjanu npr. pajasen, koji iscrpljuje tlo i ne da razvoj autohtonoj vegetaciji. To je novi problem i izazov je to iskorijeniti.
Vi u svojem programu, dakle niste predvidjeli način odvoženja zaraženog materijala. Znate li tko bi bio najbolji stručnjak u Hrvatskoj za način odvoženja materijala i za projektiranje vlaka te definiranje njihove količine ukoliko su one nužne?
– Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu ima više stručnjaka koji su svakako kompetentni.
Možete li objasniti koja stabla su prioritet za saniranje i na koji način ih je potrebno ukloniti?
“STABLA IZ KOJIH SU KUKCI VEĆ IZAŠLI NISU PRIORITET JER NISU VIŠE IZVOR ZARAZE, A ČAK IH JE DOBRO OSTAVITI JEDNO VRIJEME U ŠUMI JER SU IZVOR PRIRODNIH NEPRIJATELJA POTKORNJAKA”
– Prioritet su stabla koja su izvor zaraze, a to znači stabla u čijem se živom dijelu kore, takozvanom floemu nalaze imaga potkornjaka. Stabla iz kojih su kukci već izašli nisu prioritet jer nisu više izvor zaraze, a čak ih je dobro ostaviti jedno vrijeme u šumi jer su izvor prirodnih neprijatelja potkornjaka. Stabla u čijoj kori se nalaze tzv. bijeli stadiji (jaja, ličinke ili kukuljice) trebala bi se micati kada prijeđu u imago. Za taj posao treba dosta truda i stručnog oka da se dobro odradi i često organizacijski nije moguće ili je otežano, tako da tu ima odstupanja na terenu.
Je li po vašem stručnom mišljenju moguće stablu pristupiti pješice s motornom pilom, srušiti ga, razrezati, ukloniti koru i koru sigurno odnijeti na to predviđenu lokaciju ili je nužno stablo odvesti s Marjana?
“ZARAŽENU KORU TREBA IZMICATI I UČINITI SVE DA NE BUDE IZVOR ZARAZE”
-Treba naglasiti da moramo govoriti o zaraženoj kori. Dakle, zaraženu koru treba izmicati i učiniti sve da ne bude izvor zaraze. Znači moguće je cijelo stablo odvesti na primjerenu udaljenost iz šume ili je staviti pod insekticidnu mrežu; moguće je ukloniti koru i dalje ju zbrinuti (paljenje ili stavljanje pod insekticidne mreže ili opet micati na primjerenu udaljenost od šume odnosno borova). Treba naglasiti da mediteranski potkornjak dolazi isključivo na borovima, što znači da ne predstavlja opasnost za hrastove.
Je li moguće cijela razrezana stabla ili samo koru skinutu sa stabala prekriti insekticidnim mrežama i možemo li očekivati da smo na taj način kvalitetno spriječili širenje potkornjaka?
– Problem je ograničen kapacitet insekticidne mreže. Nemam podatak koliko je kubika za sječu u pitanju, ali recimo podatak da u 200 m2 mreže možemo prekriti najviše 38 m3. Tu onda dolazi i problem troškova. Drugim riječima teško da je insekticidna mreža dovoljna mjera. Otkoravanjem i stavljanjem samo kore pod mrežu možemo nešto više zaraženog materijala zbrinuti.
U medijima ste istaknuli kako su feromonske klopke koje se inače koriste za praćenje populacije potkornjaka na Marjanu bile izuzetno učinkovite. Smatrate li da bi se samo postavljanjem velikog broja feromonskih klopki moglo spriječiti daljnje širenje potkornjaka?
“U PROŠLOM PROJEKTU IMALI SMO KLOPKE KOJE SU LOVILE I 30.000 JEDINKI MEDITERANSKOG POTKORNJAKA TJEDNO! TO JE ENORMNO I MOŽDA IMA NEKI POTENCIJAL- UPRAVO TO ĆEMO ISPITATI OVE GODINE; PLAN JE POSTAVITI 40 FEROMONSKIH KLOPKI”
– Ovo je istraživačko pitanje, naime feromonske klopke služe monitoringu, odnosno praćenju populacije i s tom nakanom smo ih u prošlom projektu postavili (ukupno 10 klopki) na Marjanu. Literatura što se tiče izlova potkornjaka, odnosno korištenja klopki kao mjere zaštite je vrlo skeptična. Osnovni problem je broj ulova po klopki koji iako se naizgled čini vrlo velik (više tisuća jedinki) i na prvu respektabilan, ipak je samo komadić populacije u šumi. Međutim, u prošlom projektu imali smo klopke koje su lovile i 30.000 jedinki mediteranskog potkornjaka tjedno! To je enormno i možda ima neki potencijal- upravo to ćemo ispitati ove godine; plan je postaviti 40 feromonskih klopki.
Koja je cijena jedne feromonske klopke i samog feromona koji se koristi za privlačenje potkornjaka?
– Feromonska klopka košta oko 40 eura, ali ona se koristi više godina. Dakle kad je kupite, koristite je barem 5 godina. Uz klopku dolazi i feromonski pripravak koji košta oko 5-6 eura. Kako će ih trebati mijenjati barem 4 puta godišnje, dolazimo do ukupnog troška od 60 eura prve godine, a onda po 20 eura godišnje i sad to treba pomnožiti sa 40.
S obzirom da ćete javnoj ustanovi predložiti postavljanje 40 feromonskih klopki i da je njihova cijena zanemariva, da li smatrate da bi nam postavljanje npr. 200 feromonskih klopki moglo garantirati značajno usporavanje širenja potkornjaka kako bismo sljedeće zime mogli na kvalitetan način odraditi sanaciju šume?
– Mislim da je ići na 100 klopki rizik da ćemo napravit veliki trošak, a nismo sigurni u rezultat. Mislim da je ovako optimalno, vidjeti što se dešava sa 40 klopki, pa ako je obećavajuće, povećati tu brojku. Treba reći da i klopke imaju svoj limit, trenutak kada međusobno smetaju u ulovu kao atraktanti. Pojednostavljeno, ako su dvije klopke jedna pored druge, 1000 kukaca će se podijeliti na njih dvije – dakle svaka 500, a ako imamo jednu, ista će uloviti 1000. Druga važna stvar je da trebamo prostor za klopke, one se trebaju postaviti barem 20 m od zdravih borova kako ne bi privukli kukce upravo na te zdrave. Znači u gustom sklopu ne možete staviti klopku.
Spomenuli ste postavljanje 40 klopki jer se plašite troška. 2400 eura za grad Split sasvim sigurno nije veliki trošak, kao ni 6000 eura za postavljanje 100 klopki ako bi se one mogle pokazati dobrim načinom ulova. Koliko bi maksimalno klopki moglo/smjelo biti postavljeno ukoliko grad kaže da mu trošak nije prioritet obzirom na važnost šume?
– Trošak nije samo klopka i feromon, tu je još rad radnika koji mora svaki tjedan isprazniti klopku, očistiti je, spremiti ulov u alkohol i izbrojiti ga. Što se tiče broja klopki – koliko god ih je moguće postaviti bi bila gornja granica, jer klopke nije moguće postaviti svugdje (mora se poštivati sigurnosni razmak). Vjerujem da je 100 klopki previše, odnosno ne bi ih bilo moguće postaviti.
Jeste li u svojem planu koji ste izradili za Javnu ustanovu predložili probijanje tzv. vlaka kako bi se moglo pristupiti stablima u izoliranim dijelovima šume?
– Ne, o tome nije bilo riječi u projektu. Napisano je da se zaraženi materijal mora izmicati, ali ne propisuje način kako. Mislim da je to prije svega organizacijsko-financijsko pitanje, što se može a što ne, a to naravno ovisi o JU.
Je li po vašem mišljenju nužno probijanje vlaka kako bi šumar-sjekač mogao doći do pojedinog stabla koje je nužno ukloniti?
– Kao u prethodnom pitanju mislim da je to prije svega organizacijsko-financijsko pitanje, što se može a što ne, a to naravno ovisi o JU.
Do kada po vašem mišljenju ima smisla rezati zaražena stabla s obzirom na činjenicu da potkornjak napušta stabla kada temperature prijeđu 13-14 stupnjeva?
“POTKORNJACI RAZVIJU 5-6 GENERACIJA, ZNAČI IZLAZE NEKOLIKO PUTA U GODINI, A TO ZNAČI I NEKOLIKO PUTA SE UBUŠUJU, DAKLE, NE JEDINKA NEGO POPULACIJA. IZ TOGA VIDITE KOLIKO JE VAŽNO MICATI IH IZ ŠUME”
– Ova temperatura je vezana za onu prvu generaciju, kada kukci postaju aktivni nakon zimskog mirovanja. Ostatak godine nema veze s temperaturom u tolikoj mjeri. Potkornjaci razviju 5-6 generacija, znači izlaze nekoliko puta u godini, a to znači i nekoliko puta se ubušuju, dakle, ne jedinka nego populacija. Iz toga vidite koliko je važno micati ih iz šume.
Razgovarala Ratka Mihaljević
