Gradovi su u srednjem vijeku štitili masline

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u statute dalmatinskih gradova i otkrio kako su u srednjem vijeku štitili masline i maslinare

A otkad je maslina u našim primorskim krajevima, otad je i zakona koji su regulirali sadnju, uzgoj, preradu i sve što je uz to vezano. Oduvijek je zakona i pravila bilo nepisanih, ali, valjda zbog naravi čovjeka, trebalo je sve to napisati, regulirati pa i sankcije uvesti. Što možemo kad nije svako ljudsko biće jednako.

Razne kazne

Tako se i u našim krajevima počinju zakoni pisati na papiru, kasnije i tiskati, s pravilima koja su određivala gotovo sve vezano za život zajednice. Nas zanima ono vezano uz masline i maslinarstvo. Pa pročitajmo nekoliko zanimljivih odredbi kojima su naši preci čuvali svoju hraniteljicu Maslinu.
Gotovo su sve komune i gradovi imali i svoje statute koji su naravno doživljavali i promjene. Nećemo ovdje ulaziti u povijesne činjenice kao npr. pod čijom su vlasti bili gradovi iz čijih statuta donosimo članke.

To bi nas odvelo u neke druge teme. Važno nam je da su upravo ti statuti regulirali kulturu maslinarstva, a u tome su svakako sudjelovali i oni čije smo trude ubaštinili. Tako smo u jednom od starijih pisanih statuta, onom Rapske komune, koji potječe, zamislite, iz prve polovice 14. stoljeća. Ako vam dođe pod ruku, pročitajte ga, interesantan je. Koliko se o svemu vodilo računa, govore nam i članci 7. i 8. Knjige četvrte koji kažu:

“Nadalje utvrđujemo i određujemo neka se nitko ne usudi prodavati vino, sol i vapno drugačije nego s općinskim mjerama, žigosanim općinskim žigom i baždiranim po baždarima, i neka se ne usudi ono što se važe, vagati i prodavati drukčije nego s utezima, danim im na žigosanje i označenim i baždiranim po baždarima… Ako tko prekrši nešto od rečena, plaća 1 perper za svaki prekršaj i nadoknađuje počinjenu prijevaru. Zakonski prijavitelj neka ima trećinu globe.”

Bilo je i kazni fizičkih koje je određivala Kurija. Bila je predviđena u slučaju ako bi netko, između ostalog, s otoka iznosio ulje bez dopuštenja rapske kurije. Morao je za kaznu platiti 12 perpera, a ukoliko ne bi mogao, bila bi mu određena fizička kazna.

Vodnjanski statut

I onda u Glavi 26. (O prešanju maslina) Knjige četvrte, nazvanoj O zlodjelima, čitamo: “Nadalje hoćemo i određujemo da se nijedna osoba ne usudi držati unutar zidina grada Raba neku prešu za prešanje maslina, pod kaznom od 12 perpera i uklanjanja te preše, osim u kući Grgura Martinusijeva, koja je kod novih vrata, u kojoj se preša za masline. Od te kuće dalje prema Kandapsu može se držati prešu za masline, s time da se drži badanj unutar gradskih zidina a ne izvana, pod rečenom kaznom.”

Iz 39. broja časopisa Maslinar.

Novi Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.

Previous
Next
Previous
Next