Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u statute dalmatinskih gradova i otkrio kako su u srednjem vijeku štitili masline i maslinare.
Dragi moji maslinari, evo nas u još jednoj maslinarskoj godini. A otkad je maslina u našim primorskim krajevima, otad je i zakona koji su regulirali sadnju, uzgoj, preradu i sve što je uz to vezano. Oduvijek je zakona i pravila bilo nepisanih, ali, valjda zbog naravi čovjeka, trebalo je sve to napisati, regulirati pa i sankcije uvesti. Što možemo kad nije svako ljudsko biće jednako.
Razne kazne
Tako se i u našim krajevima počinju zakoni pisati na papiru, kasnije i tiskati, s pravilima koja su određivala gotovo sve vezano za život zajednice. Nas zanima ono vezano uz masline i maslinarstvo. Pa pročitajmo nekoliko zanimljivih odredbi kojima su naši preci čuvali svoju hraniteljicu Maslinu.
Gotovo su sve komune i gradovi imali i svoje statute koji su naravno doživljavali i promjene. Nećemo ovdje ulaziti u povijesne činjenice kao npr. pod čijom su vlasti bili gradovi iz čijih statuta donosimo članke. To bi nas odvelo u neke druge teme. Važno nam je da su upravo ti statuti regulirali kulturu maslinarstva, a u tome su svakako sudjelovali i oni čije smo trude ubaštinili. Tako smo u jednom od starijih pisanih statuta, onom Rapske komune, koji potječe, zamislite, iz prve polovice 14. stoljeća. Ako vam dođe pod ruku, pročitajte ga, interesantan je. Koliko se o svemu vodilo računa, govore nam i članci 7. i 8. Knjige četvrte koji kažu:
“Nadalje utvrđujemo i određujemo neka se nitko ne usudi prodavati vino, sol i vapno drugačije nego s općinskim mjerama, žigosanim općinskim žigom i baždiranim po baždarima, i neka se ne usudi ono što se važe, vagati i prodavati drukčije nego s utezima, danim im na žigosanje i označenim i baždiranim po baždarima… Ako tko prekrši nešto od rečena, plaća 1 perper za svaki prekršaj i nadoknađuje počinjenu prijevaru. Zakonski prijavitelj neka ima trećinu globe.”Bilo je i kazni fizičkih koje je određivala Kurija. Bila je predviđena u slučaju ako bi netko, između ostalog, s otoka iznosio ulje bez dopuštenja rapske kurije. Morao je za kaznu platiti 12 perpera, a ukoliko ne bi mogao, bila bi mu određena fizička kazna.
Vodnjanski statut
I onda u Glavi 26. (O prešanju maslina) Knjige četvrte, nazvanoj O zlodjelima, čitamo: “Nadalje hoćemo i određujemo da se nijedna osoba ne usudi držati unutar zidina grada Raba neku prešu za prešanje maslina, pod kaznom od 12 perpera i uklanjanja te preše, osim u kući Grgura Martinusijeva, koja je kod novih vrata, u kojoj se preša za masline. Od te kuće dalje prema Kandapsu može se držati prešu za masline, s time da se drži badanj unutar gradskih zidina a ne izvana, pod rečenom kaznom.” Baš me zanima jel ovo bila neka odluka “preko veze” 🙂
Interesantno je što u Korčulanskom statutu nema ni riječi o maslinama, maslinicima i ulju. No, zato, recimo, zadarski i vodnjanski statuti izričito govore o maslini. Značajan pravni dokument je i Vodnjanski statut iz 1492. godine koji je sačuvan u nekoliko rukopisa iako je Vodnjan i prije toga imao statut. Ovaj Vodnjanski statut (statuto di Dignano) je kapitalno djelo tiskano 2010. godine. Stvarno je regulirano sve što je bilo važno za život todobne komune. Regulira tako da ako od sredine listopada do Božića nečija stoka sitnog zuba bude zatečena pod maslinama, mora platit solad po grlu i dvadeset po stadu.
Interesantno je za pročitati sljedeće: “Neka nitko ni u koje vrijeme i ni na koji način ne pođe brati masline na tuđe posjede do blagdana Obrezanja Našega Gospodina (Blagdan pada na 1. siječnja), a niti poslije spomenutog blagdana bez privole vlasnika, pod prijetnjom spomenute globe (5 solada) i gubitka ubranih maslina. Pa i ako je dobio dopuštenje vlasnika posjeda, neka se ne drzne penjati po maslinama niti s njih tresti masline pod prijetnjom globe od dvadeset malih denara, koja neka pripadne Vodnjanskoj općini i plaćanja štete, nego neka samo pabirči masline sa zemlje ako bude htio.”
Zanimljivo kako su ovom uredbom štitili masline od oštećivanja.
Zadarski statut
Zadarski statut, tj. tiskani izvornik koji je kasnije dobio niz reformacija, potječe iz godine 1564. I tu je stvarno regulirano sve. Naravno, nas zanima ono naše – maslinarsko. Iznenadio me Članak 41. Reformacija:” Nitko ne smije izvan grada Zadra podići kakav mlin za ulje bez dopuštenja presvijetloga duždeva vrhovništva u Mlecima ,koji doslovno kaže: “Isto tako, neka se ubuduće nijedan građanin Zadra ili njegova kotara ne usudi odnosno drzne podići ili dati da se podigne izvan grada Zadra, kako na otocima, tako i na kopnu, kakav mlin za ulje bez dopuštenja presvijetlog vrhovništva u Mlecima, pod prijetnjom kazne od pedeset libara malih po svakom prijestupu, u korist Mletačke općine; a nađe li se tužitelj, neka dobije polovicu rečene kazne, i neka se pored kazne takav mlin sruši, a nijedna svjetovna osoba neka ne ide mljeti svoje masline u neki mlin druge crkvene osobe izvan Zadra, pod prijetnjom kazne od stotinu solada malih…; i neka se nijedan stanovnik grada ili kotara ne usudi nositi svoje masline u mlin izvan grada Zadra, pod prijetnjom kazne od deset libara malih…” Kako je grad pametno štitio svoje interese.
Možemo još pročitati i članak 50. Meljači maslina: “Isto tako, neka je svaki mlinar odnosno druga osoba u mlinu za masline obvezna dopustiti svakoj osobi koja ima i koja melje masline skupljati svoje ulje iz badnja od jutra pa do Povečerja pod prijetnjom kazne od četrdeset solada malih za svaki prijestup i po svakomu prijestupniku u korist Mletačke općine, a zakoniti tužitelj neka dobije polovicu te kazne.”
Statuti nam zapravo pričaju mnoge priče koje možemo iščitati upravo iz članaka, glava i reformacija. Nemojte zaboraviti da su ovi zakoni donošeni pred više od pet-šest stoljeća. Zadovoljstvo nam je vidjeti da je i naša Maslina uvijek imala značajno mjesto u gotovo svim statutima na istočnoj obali našega Jadranskoga mora iliti Mare Adriaticuma. Našeg mora, naše obale, na kojoj raste naša Maslina.
Preuzeto iz 39. broja
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
