Jesenske gljive u masliniku | Oprezno berite rujnice

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Kod sakupljanja rujnica treba biti oprezan jer se lako može zamijeniti s lažnom rujnicom (Lactarius chrysorrheus) koja nije jestiva

Gljiva rujnica ili kako je u narodu još zovu plemenita ili obična rujnica, pečurka i brinovka, jedna je od najkvalitetnijih jestivih primorskih gljiva, a može se naći pojedinačno, ali i u skupinama. Rasprostranjena je po južnoj i srednjoj Evropi u zimzelenim crnogoričnim šumama, a posebno ispod borova i igličastih grmova. 

Rujanska berba

Obično se bere u rujnu od čega nosi hrvatski naziv rujnica ili brinovka, jer se upravo ispod borovice i nalazi, pa sve do kraja studenog. Početno ime lac potječe od latinske riječi mlijeko, zbog mliječnog soka koji se javlja kada se prereže, drugo ime deliciosus, kao užitak –  delicija.

Klobuk joj je narančasto-crvenkast i baršunast, a kad se ošteti, iz njega cijedi sok rujne (crvene) boje. 

U početku je ljevkastog oblika, dubok i izbočen, a kasnije postaje otvoren, pa onda plosnat s udubljenjem. Širok od 5 do 12 cm, dok je mlad, mesnat je s prepoznatljivim koncentričnim krugovima, kada ostari, postaje ljigav, a rub je podvijen i tvrd. Stručak je kratak i zdepast, narančaste boje, vrlo sličan boji klobuka, u početku pun i mesnat, a kasnije s plitkim rupicama i šupljikav. 

Valjkastog je oblika, visok od 3-8 cm, promjera 10-25 mm, pri dnu malo uži, a na vrhu širi i nema vjenčića, a na prerezanom dijelu pojavi se sok boje mrkvina soka. Listići su gusti, tanki i uski, koji se spuštaju po stručku. 

Kvalitetna gljiva

Meso je čvrsto, ali krhko, blijede do narančasto-crvenkaste boje, ispod kožice klobuka je crvenkasto–rujne boje, a u dodiru sa zrakom pozeleni. Na prerezanom dijelu iz mesa procuri mliječni sok, tvrde strukture, ugodnog i sladunjavog mirisa i okusa. Spore su eliptične, a otisak je smeđe boje.

Kod sakupljanja rujnica treba biti oprezan jer se lako može zamijeniti s lažnom rujnicom (Lactarius chrysorrheus) koja nije jestiva.

Rujnica je vrlo kvalitetna gljiva, koja se može konzumirati i sirova; uglavnom se kuha, peče na žaru i pirja, a mnogi je suše i kisele. Moguće je raditi i umak od rujnice, tako da se gljive kuhaju u vlastitom soku, koji se procijedi u drugu posudu, lagano posoli i nastavi kuhati na laganoj vatri dok ne postane gust. Ovako pripremljen umak koristi se kao dodatak jelima. 

Priredio Sinaj Bulimbašić

 iz 72. broja časopisa Maslinar

Naručite časopis!

 

Previous
Next
Previous
Next