Kod sakupljanja rujnica treba biti oprezan jer se lako može zamijeniti s lažnom rujnicom (Lactarius chrysorrheus) koja nije jestiva
Gljiva rujnica ili kako je u narodu još zovu plemenita ili obična rujnica, pečurka i brinovka, jedna je od najkvalitetnijih jestivih primorskih gljiva, a može se naći pojedinačno, ali i u skupinama. Rasprostranjena je po južnoj i srednjoj Evropi u zimzelenim crnogoričnim šumama, a posebno ispod borova i igličastih grmova.
Rujanska berba
Obično se bere u rujnu od čega nosi hrvatski naziv rujnica ili brinovka, jer se upravo ispod borovice i nalazi, pa sve do kraja studenog. Početno ime lac potječe od latinske riječi mlijeko, zbog mliječnog soka koji se javlja kada se prereže, drugo ime deliciosus, kao užitak – delicija.
Klobuk joj je narančasto-crvenkast i baršunast, a kad se ošteti, iz njega cijedi sok rujne (crvene) boje.
U početku je ljevkastog oblika, dubok i izbočen, a kasnije postaje otvoren, pa onda plosnat s udubljenjem. Širok od 5 do 12 cm, dok je mlad, mesnat je s prepoznatljivim koncentričnim krugovima, kada ostari, postaje ljigav, a rub je podvijen i tvrd. Stručak je kratak i zdepast, narančaste boje, vrlo sličan boji klobuka, u početku pun i mesnat, a kasnije s plitkim rupicama i šupljikav.
Valjkastog je oblika, visok od 3-8 cm, promjera 10-25 mm, pri dnu malo uži, a na vrhu širi i nema vjenčića, a na prerezanom dijelu pojavi se sok boje mrkvina soka. Listići su gusti, tanki i uski, koji se spuštaju po stručku.
Kvalitetna gljiva
Meso je čvrsto, ali krhko, blijede do narančasto-crvenkaste boje, ispod kožice klobuka je crvenkasto–rujne boje, a u dodiru sa zrakom pozeleni. Na prerezanom dijelu iz mesa procuri mliječni sok, tvrde strukture, ugodnog i sladunjavog mirisa i okusa. Spore su eliptične, a otisak je smeđe boje.
Kod sakupljanja rujnica treba biti oprezan jer se lako može zamijeniti s lažnom rujnicom (Lactarius chrysorrheus) koja nije jestiva.
Rujnica je vrlo kvalitetna gljiva, koja se može konzumirati i sirova; uglavnom se kuha, peče na žaru i pirja, a mnogi je suše i kisele. Moguće je raditi i umak od rujnice, tako da se gljive kuhaju u vlastitom soku, koji se procijedi u drugu posudu, lagano posoli i nastavi kuhati na laganoj vatri dok ne postane gust. Ovako pripremljen umak koristi se kao dodatak jelima.
Priredio Sinaj Bulimbašić
iz 72. broja časopisa Maslinar
