O mikoriznim gljivama koje mogu povećati tolerantnost stabla masline na nepovoljne abiotske (vremenski uvjeti) i biotske (bolesti i štetnici) uvjete piše stručni suradnik Maslinara dr.sc. Marin Krapac
Što je mikoriza?
Kako prevladati i pokušati odgovoriti na ove izazove? Možda je jedno od mnoštva rješenja primjena mikorize u masliniku? Što je mikoriza? Mikoriza je simbiotski odnos između dva organizma, u ovom slučaju gljive i masline, u kojem oba organizma imaju koristi. Biljka od gljive dobiva veću moć usvajanja biljnih hranjiva npr. fosfora, kalija, cinka, željeza i mangana te vode, dok gljiva od biljke dobiva ugljikohidrate koji joj omogućavaju rast i razvoj. Hife gljive bolje prorastaju tlo te imaju veću mogućnost usvajanja vode i hranjiva iz onih područja gdje korijenov sustav masline ne može prodrijeti. Na taj način gljiva omogućava bolji rast i razvoj maslina u nepovoljnim uvjetima. Neki autori navode da između gljive i korijena masline odnos nije simbiotski, već mutualistički, jer se gljiva i maslina „natječu“ za hranjive tvari i vodu. Usprkos tome, većina istraživanja, pokazuje pozitivan učinak mikorize na rast i razvoj stabala maslina te na poboljšanje karakteristika tla.
Mikorizne gljive, posebice arbuskularne mikorizne gljive iz roda Glomus te vrste Rhizophagus irregularis i Paraglomus brasilianum, mogu povećati tolerantnost stabla masline na nepovoljne abiotske (vremenski uvjeti) i biotske (bolesti i štetnici) uvjete, no rezultati znanstvenih istraživanja, posebno u proizvodnim uvjetima su različiti. Ovi rezultati ovise o stanju opskrbljenosti tla vodom i hranivima, starosti biljke, sorti te vremenskim prilikama. Učinkovitost primijenjene mikorize na maslinama ovisi o stanju ishranjenosti tla te u tlima koja su dobro opskrbljena biljnim hranjivima mikoriza nema onakav učinak kakav postiže u siromašnim tlima. Prema rezultatima znanstvenih istraživanja, mikoriza utječe na veće usvajanje vode i hraniva, posebice kod mladih stabala maslina kojima korjenov sustav nije dovoljno razvijen.
Utjecaj mikorize
Mikorizne gljive utječu i na veću otpornost maslina prema napadu uzročnika biljnih bolesti, jer je udio fenola i flavonoida, spojeva koji imaju obrambenu ulogu u tkivu masline, prema rezultatima istraživanja tuniških znanstvenika značajno viši u korijenu mikoriziranih u odnosu na nemikorizirane masline. Ovo je posebno značajno u sprečavanju uzročnika bolesti, patogena, koji se nalaze u tlu, a kroz korijen prodiru u biljno tkivo, poput gljivice Verticillium dahliae koja uzrokuje začepljenje provodnih snopova i sušenje cijelog stabla masline.
Osim pozitivnog djelovanja na biljku, prisutnost gljiva u tlu ima pozitivan učinak i na karakteristike tla. U tlima u kojima je zabilježena veća prisutnost hifa gljiva utvrđen je i viši udio humusa, jer gljive razgrađuju organske ostatke i utječu na viši udio humusa. Viši udio organske tvari omogućava bolje vodozračne odnose te vezanje vode u tlu. Osim humusa, prema rezultatima portugalskih znanstvenika mikorizne gljive utječu na značajno viši udio makroelemenata koji su slabo pokretni u tlu poput fosfora i kalija, što svoju primjenu može pronaći posebice u ekološkom maslinarstvu.
Tijekom posljednjih desetak godina intenzivirala su se istraživanja mikorize na maslinama, što svjedoči koliko ovo područje ima perspektivu posebice s aspekta klimatskih promjena, gospodarenja vodom te smanjene uporabe mineralnih gnojiva. Većina istraživanja je provedena u kontroliranim uvjetima, dok je u proizvodnim uvjetima veći broj čimbenika koji imaju osim mikorize utječu na rast i razvoj stabla masline te otpornost prema negativnim abiotskim i biotskim čimbenicima.
Moguće je da će rezultati istraživanja mikorize na maslinama pridonijeti lakšem prevladavanju klimatskih promjena i njihovom negativnom utjecaju na maslinarstvo, posebice suši kojoj svjedočimo i ove godine te doprinijeti stabilnosti i rentabilnosti maslinarske proizvodnje.
Članak je objavljen u novom broju Maslinara koji možete naručiti na sljedećem linku
