Kako su Amerikanci prigrlili masline

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zaputio se u ovome broju u Kaliforniju, doznavši kako Amerikanci ni maslinarstvo nisu prepustili slučaju, već znanosti

U posljednjem broju Maslinara bilo je riječi o povijesti maslinarstva na Krimu, na žalost, na Krimu na kojem nema mira među maslinama. Nadajmo se da će ipak grančica maslina iz golubičinog kljuna donijeti i ovdje mir. A kako bismo bili pravični, u ovom broju ćemo otići u jedan drugi, daleki nam dio kugle zemaljske. Pogađate, Ameriku. Ovaj put Kaliforniju. Ovaj put uspio sam ući u trag maslinarskoj povijesti u jednom sasvim malom kutku. I ovdje su kulturu masline donijeli svećenici, u misiji zvanoj Misija San Diego de Alcala.

Maslina u grbu

Pa tako kažu prekomorski autori kako se maslina provlači kroz ljudsko iskustvo, kao izvor hrane i korisnog ulja, a moćna kao simbol, bilo kao Atenin vječni dar Grčkoj, nošen u kljunu Noine golubice ili u orlovim kandžama u Američkom nacionalnom grbu. Kažu tako da je maslina jedna od najstarijih kultiviranih kultura koja je izdržljivo preživjela i kolumbijsku razmjenu, odnosno prijenos biljaka između Staroga i Novoga svijeta. Dok nisam počeo pisati ovaj članak, vjerujte mi, nisam ni išao za tim da je grančica masline u ovom grbu. I jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država Thomas Jefferson govorio je o maslini da je “…od svih darova nebeskih čovjeku (maslina) jedna od najdragocjenijih, ako ne i najdragocjenija”. No, izgleda kako su doseljenici zatekli i autohtonu, domaću maslinu koja još postoji u Americi. Ali, Olea europea se, čini se, pokazala boljom dajući obilniji urod, pa su je tako godine 1560. donijeli iz Španjolske u Novi svijet. Naravno, postoje različita mišljenja o tome kada je došla maslina u ovaj kraj. Također, tema je rasprave i to je li maslina uzgojena od sjemenki ili od reznice. Jedan povijesni izvor tvrdi kako je začetak maslinarstva oko godine 1795. kada stižu obrtnici koji su u Misiji izgradili prešu i kamene žrvnjeve. Svaka čast našim maslinarskim kolegama u Americi, ali, kada usporedimo probleme koji nas muče oko datiranja početaka maslinarstva, a razlika je 2600 godina, onda bismo stvarno trebali postati svjesni onoga što baštinimo.

Kvalitetno ulje

No, vratimo se mi u našu Kalifornijsku misiju koja je upoznala i dobra i loša maslinarska vremena. Velika im je čast ukazana godine 1816. kada su njihove masline bile poslužene na proslavi inauguracije guvernera Pabla Vincenta Sola. Godine 1834. posjeduju dva maslinika, i to jedan od 300, a drugi od 167 stabala. I kako kažu trideset i pet godina kasnije, ove “Majke stabala” bile su rasadište novih maslinika u vrijeme kalifornijskog maslinarskog buma. Tome su pridonijeli i mnogi autori koji su kako u stručnim, tako i u znanstvenim radovima promovirali Kaliforniju kao zemlju vrlo pogodnu za uzgoj maslina. Jedan od putopisa koje je utjecajni „Farmers Cabinet“ objavio 1859. posebno spominje da je „maslinicima ugodno u Južnoj Kaliforniji“. Nekoliko godina kasnije čitatelji „Scientific Americana“ mogli su pročitati o berbi maslina i smokava od 1863. do 1864. koji rastu oko Kalifornijskih misija. Prema ovom članku ulje napravljeno od maslina ubranih u San Fernandu, San Gabrielu i San Diegu u usporedbi s talijanskim uljem iz Firence nadmašuje okus od maslina koje se uzgajaju u Sevilji. Po onome što možemo pročitati, interes za sadnju i uzgoj maslina se mijenjao. Naravno da je i građanski rat učinio svoje kada je vojska zaposjela samostan, a drva masline koristila za ogrjev. Pretpostavlja se da misijska stabla nisu obrađivana ni brana više godina.

Ulomak iz časopisa Maslinar br. 31

Časopis možete naručite putem linka Maslinar br. 31

Previous slide
Next slide