Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zaputio se u ovome broju u Kaliforniju, doznavši kako Amerikanci ni maslinarstvo nisu prepustili slučaju, već znanosti
U posljednjem broju Maslinara bilo je riječi o povijesti maslinarstva na Krimu, na žalost, na Krimu na kojem nema mira među maslinama. Nadajmo se da će ipak grančica maslina iz golubičinog kljuna donijeti i ovdje mir. A kako bismo bili pravični, u ovom broju ćemo otići u jedan drugi, daleki nam dio kugle zemaljske. Pogađate, Ameriku. Ovaj put Kaliforniju. Ovaj put uspio sam ući u trag maslinarskoj povijesti u jednom sasvim malom kutku. I ovdje su kulturu masline donijeli svećenici, u misiji zvanoj Misija San Diego de Alcala.
Maslina u grbu
Pa tako kažu prekomorski autori kako se maslina provlači kroz ljudsko iskustvo, kao izvor hrane i korisnog ulja, a moćna kao simbol, bilo kao Atenin vječni dar Grčkoj, nošen u kljunu Noine golubice ili u orlovim kandžama u Američkom nacionalnom grbu. Kažu tako da je maslina jedna od najstarijih kultiviranih kultura koja je izdržljivo preživjela i kolumbijsku razmjenu, odnosno prijenos biljaka između Staroga i Novoga svijeta. Dok nisam počeo pisati ovaj članak, vjerujte mi, nisam ni išao za tim da je grančica masline u ovom grbu. I jedan od osnivača Sjedinjenih Američkih Država Thomas Jefferson govorio je o maslini da je “…od svih darova nebeskih čovjeku (maslina) jedna od najdragocjenijih, ako ne i najdragocjenija”. No, izgleda kako su doseljenici zatekli i autohtonu, domaću maslinu koja još postoji u Americi. Ali, Olea europea se, čini se, pokazala boljom dajući obilniji urod, pa su je tako godine 1560. donijeli iz Španjolske u Novi svijet. Naravno, postoje različita mišljenja o tome kada je došla maslina u ovaj kraj. Također, tema je rasprave i to je li maslina uzgojena od sjemenki ili od reznice. Jedan povijesni izvor tvrdi kako je začetak maslinarstva oko godine 1795. kada stižu obrtnici koji su u Misiji izgradili prešu i kamene žrvnjeve. Svaka čast našim maslinarskim kolegama u Americi, ali, kada usporedimo probleme koji nas muče oko datiranja početaka maslinarstva, a razlika je 2600 godina, onda bismo stvarno trebali postati svjesni onoga što baštinimo.
Kvalitetno ulje
No, vratimo se mi u našu Kalifornijsku misiju koja je upoznala i dobra i loša maslinarska vremena. Velika im je čast ukazana godine 1816. kada su njihove masline bile poslužene na proslavi inauguracije guvernera Pabla Vincenta Sola. Godine 1834. posjeduju dva maslinika, i to jedan od 300, a drugi od 167 stabala. I kako kažu trideset i pet godina kasnije, ove “Majke stabala” bile su rasadište novih maslinika u vrijeme kalifornijskog maslinarskog buma. Tome su pridonijeli i mnogi autori koji su kako u stručnim, tako i u znanstvenim radovima promovirali Kaliforniju kao zemlju vrlo pogodnu za uzgoj maslina. Jedan od putopisa koje je utjecajni „Farmers Cabinet“ objavio 1859. posebno spominje da je „maslinicima ugodno u Južnoj Kaliforniji“. Nekoliko godina kasnije čitatelji „Scientific Americana“ mogli su pročitati o berbi maslina i smokava od 1863. do 1864. koji rastu oko Kalifornijskih misija. Prema ovom članku ulje napravljeno od maslina ubranih u San Fernandu, San Gabrielu i San Diegu u usporedbi s talijanskim uljem iz Firence nadmašuje okus od maslina koje se uzgajaju u Sevilji. Po onome što možemo pročitati, interes za sadnju i uzgoj maslina se mijenjao. Naravno da je i građanski rat učinio svoje kada je vojska zaposjela samostan, a drva masline koristila za ogrjev. Pretpostavlja se da misijska stabla nisu obrađivana ni brana više godina.
Ulomak iz časopisa Maslinar br. 31
Časopis možete naručite putem linka Maslinar br. 31
