Kako su stari Rimljani sadili masline

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara, Željko Krnčević, u ovom broju opisuje drevne rimske prakse uređivanja zemljišta i sadnje maslina

Centurijacija

Važan dio rimskodobnog agrikulturnog krajolika jest i centurijacija, zemljomjernička podjela teritorija na pravilne čestice modularnoga. Pra-
vilni raster kvadratâ od osnove (centuria) teorijske veličine 711 x 711 m (u praksi ona varira od 703 do 710 m), do četvornoga akta (actus quadratus, oko 35 x 35 m), predstavljao je mrežu kojom je bio podijeljen cijeli teritorij kolonijskoga agera jer centurijacija (ili limitacija, od limes) je bila sredstvo kojim se zemlja parcelirala na pravilne čestice radi podjele kolonistima prilikom osnutka kolonije.

Druga važna funkcija centurijacije bila je povezana s davanjem javne zemlje u zakup. O svemu tome nam svjedoče i rupe koje smo već spomenuli. Nakon mnogih stoljeća, mogli bismo reći i dvadesetak, zahvaljujući, kako smo je nazvali, krajobraznoj arheologiji, dolazimo do saznanja da su i na Kamenjaku bile zasađene masline.

Iako je erozija uništila određeni broj, još uvijek se mogu prepoznati. Interesantno što zemlja krije i što nam sve jednog dana hoće pokazati. Tko zna što su sve doživjele masline koje bijahu posađene u te rupe. A rupe su, posvemu sudeći, bile upravo za masline.

Razmak između njih je oko 4 metra, što bi bilo dovoljno u ono doba za sadnju masline u kršu. Upravo je površina pod travnatim pokrovom, na cijelom poluotoku Stupice, pokazala postojanje nastavka niza jamâ na zemljom prekrivenoj površini cijeloga poluotoka, a u nekoliko se nizova mogu i izmjeriti razmaci između njih.

Jame predstavljaju udubine u živoj stijeni za sadnju maslina, koje su danas ispunjene zemljom, ali na dubljem zemljanom sloju travnata je vegetacija nešto bujnija, pa se u određenim okolnostima vlage u zemlji i visine travnatoga pokrova odražavaju kao mrlje tamnije vegetacije.

Ovu našu teoriju potvrđuju i slični nalazi u blizini Biograda, ali i u okolici Kartage, gdje se mogu uočiti na stotine ovakvih tvorevina nastalih
ljudskom rukom. Poznato je da je sjeverna Afrika bila oduvijek jedan od vodećih proizvođača i izvoznika ulja, od antičkih vremena pa sve do današnjih dana.

Ulomak iz teksta objavljenog u 30.broju časopisa Maslinar.

Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.

Previous
Next
Previous
Next

Maslinar u vašem
inboxu!

Primajte novosti i zanimljivosti iz svijeta maslinarstva jednom tjedno!