Kolika je šteta od neobrađenog državnog zemljišta

Pita se kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić, napominjući kako je krajnji čas da se država pozabavi s ovim problemom

Tužno je da se nakon dvadeset i pet godina općinske strukture u priobalju i dalje ne snalaze, državni organi ne brinu, a zemlja stoji zapuštena i neobrađena. Ako država zaista misli ozbiljno, posebno u kriznim vremenima, u što sumnjam, onda bi se tijekom samo jedne godine moglo sve riješiti i podijeliti neobrađeno i zapušteno zemljište zainteresiranima, kojih ima jako mnogo.

Zapušteno, a državno

Evo dok ovo pišem, jedan naš saborski zastupnik, ekonomist po struci, u Saboru je na sjednici na temu donošenja zakona o uvođenju eura, rekao: „Godišnje država gubi vrijednost od dva i po pelješka mosta, samo od štete što ne naplaćujemo porez na neobrađena poljoprivredna zemljišta u privatnom vlasništvu.“ A kolika je onda godišnja šteta, što se ne obrađuje zapušteno državno zemljište?

Vlasnik – država tog zemljišta bi mogla strojevima koji su prije desetak godina kupljeni sredstvima nas poreznih obveznika, ako su još uvijek u vlasništvu države, ako ih nije netko u međuvremenu posudio i zaboravio vratiti, pripremiti terene za sadnju novih poljoprivrednih kultura. Poticajima iz EU može se pripremiti kvalitetne i adekvatne terene i osigurati sadnice budućim poljoprivrednicima, te napokon riješiti ne samo neugledne, tzv. šumske površine, a uz to i opasne požarne terene, nego zaposliti velik broj mlade populacije, smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda i izgraditi proizvodne pogone.

Komplicira se s neriješenim vlasništvom i katastrom, izmišljaju zakoni i paragrafi o privatnom, neotuđivom vlasništvu, a nitko da spomene Zakon o obvezi iskorištavanja poljoprivrednih površina, kao nacionalnog bogatstva i oporezivanju zapuštenih površina; nitko da spomene mogućnost da se takve površine javnim natječajem daju u najam na dvadeset godina onima koji žele raditi i proizvoditi, što znači ne izvlastiti stvarne vlasnike, već legalizirati služnost, upravo onako kako je to radila stara Austro-Ugarska prije stotinu i više godina.

Nerad i korupcija

Nesporazumi na relaciji država, županija, grad i općina i sukobljavanja oko nadležnosti davanja u zakup ili u služnost zemljišta očit su dokaz nerada i korupcije. Lakše je praviti probleme tamo gdje ih nema, koristeći povijest i njezine zablude, ukazivati na probleme u susjedstvu i bijedu s drugih kontinenata, pomagati nesretnim izbjeglicama, nego s riječi (predizbornih obećanja) prijeći na djelo.

Nije u pitanju samo maslina i maslinovo ulje, u pitanju su sve uljarice i žitarice, pčelinji proizvodi, povrće i voće, meso i riba, koje uvozimo u enormnim količinama. Žalosno je da naši mladi odlaze raditi u druge države, upravo u te pogone koje nama svakodnevno isporučuju uvozni med, ulje, tijesto za kruh i kolače, češnjak, sladoled, konzervirano povrće i voće i mnogo toga što svakodnevno vidimo u našim trgovinama.

Iz novog broja časopisa Maslinar

NARUČITE ČASOPIS

Previous
Next
Previous
Next