Koromač je jedna od biljaka koje bi svaki maslinik morao imati – obavezan je kao začin u kuhinji, ali i iznimno ljekovit
Obični samonikli koromač, mediteranska je dvogodišnja biljka koja danas ima mnogo kultivara i rasprostranjena je po cijelom svijetu. Koromač pripada porodici štitarke, kao trajnica naraste uspravno i do 2 metra visine. Ima snažan, dug i vretenast korijen, koji je jestiv samo u prvoj godini starosti, jer kasnije odrveni, stabljika je šuplja, uspravna i jako razgranata.
Listovi su višestruko perasti, a sastoje se iz posve uskih niti, cvjeta od srpnja do rujna a cvjetići su sitni, žućkaste boje, složeni u krunu na vrhu stabljike. Plod je kalavac, koji se u zrelom stadiju raspada na dva aromatična poluploda svaki po pet rebara, a stabljika se nakon dozrijevanja ploda odrveni i suši.
Aromatična biljka
Domovina koromača je Sredozemlje, a povijest koromača datira od davnina. Kao aromatičnu biljku upotrebljavali su je stari Kinezi, Indijci i Egipćani, a spominju je i antički liječnici, pa čak i Plinije. O koromaču piše i Galen, otac moderne farmacije, kako su ga u starom Rimu stavljali u kvasinu i jeli kao začin.
Danas se posebno koriste proljetni listići koromača kao dodatak dalmatinskoj mišanci – divljem zelju, kojeg se najviše skupi u masliniku i vinogradu, ali mnogi znaju od koromača pripremiti krepku i osvježavajuću juhu, varivo ili rižot. Cijela je biljka aromatičnog, osvježavajućeg i ugodnog mirisa i slatkog okusa, s prisutnim mirisom anetola.
Sitno sjeckani koromač dodaje se salatama i kao začin i dodatak varivima, a posebno pri kuhanju graha. Cijeli nadzemni dio biljke dodaje se dropu kod pečenja rakije, a sjeme se dodaje raznim pecivima i kruhu, ali se isto tako koristi i u proizvodnji bombona.
Zreli plodovi se beru u kolovozu, odnosno kad se na njemu pojave sive pruge, plodovi se pažljivo režu škarama izjutra, kako bi se što više sjemenki sačuvalo, a suše se na suncu ili u polusjeni.
Začin i lijek
Sjemenke koromača koriste se kao začin, posebno kod pripreme kolača i kruha, zatim kod pripremanja ribe i plodova mora. Mnogi ga koriste kao začin za blage mlade sireve, salate od svježih rajčica i krastavaca, dodatak raznim jelima, za juhe i umake od povrća, pečeno meso, marinade i pri konzerviranju povrća, a od kultiviranih dijelova koromača prave se rakije i likeri.
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 75
