O koristi koju redovito uzimanje maslinovog ulja ima na dugovječnost, u ovome broju piše naša suradnica Tea Bilušić.
Starenje je proces svojstven svim višestaničnim organizmima i definira se kao endogeno i progresivno propadanje fiziološke funkcije organizma poslije reproduktivne faze. Ovaj proces podrazumijeva vremenski period svojstven svakoj živoj vrsti, iako među jedinkama iste vrste postoje određene razlike. Sa starošću organizma, povećava se i učestalost pojave oboljenja koje se povezuju s fenomenom starenja, poput Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, dijabetesa, bolesti krvožilnog sustava, karcinoma.
Rok trajanja
U proteklom je stoljeću, nakon procesa industrijalizacije, došlo do produljenja životnog vijeka čovjeka. Ipak, to produljenje ne znači i produljenje maksimalnog životnog vijeka koji je isti danas baš kao i prije 2000 godina. Znanstvene činjenice jasno potvrđuju da životni vijek čovjeka naprosto ima svoj limit. Ono što ne znamo je, međutim, odgovor na pitanje kako i zašto neki organizam stari i s čime se povezuje taj proces. Postoji nekoliko teorija koje pokušavaju dati odgovor na ovo pitanje.
Jedna od njih je genetska teorija koja starenje tumači slijedom genetskih pogrešaka na nivou stanice koje se akumuliraju tijekom godina i rezultiraju disfunkcijom stanice, tkiva, organa i naposljetku samog organizma. U ne-genetske teorije starenja spadaju imunološka teorija i, danas jedna od najpopularnijih teorija, teorija slobodnih radikala. Prema toj teoriji starenje je posljedica oštećenja tkiva uzrokovanih djelovanjem slobodnih radikala. Slobodni radikali su kemijski spojevi koji imaju jedan nespareni elektron i koji su po svojoj prirodi vrlo reaktivni. To znači da će u dijelu sekunde reagirati sa susjednom molekulom oduzimajući joj elektron i izazivajući oksidaciju te molekule. Molekule s kojima će reagirati mogu biti proteini, masne kiseline iz sastava staničnih membrana, te sama DNK. Znanstvenik Harman fokusira teoriju slobodnih radikala na mitohondrije kao glavnu metu djelovanja slobodnih radikala koji dovode do progresivnog oštećenja mitohondrijske DNK. Današnja saznanja upravo potvrđuju da je progresivni gubitak mitohondrijske funkcije povezan s procesom starenja. Te se male organele, koje se još nazivaju i tvornicama energije, uzimaju kao biološki sat čovjeka. Znanstveni eksperimenti su uspjeli pokazati da je moguće postići zaštitu mitohondrijske DNK od djelovanja slobodnih radikala i time usporiti sam proces starenja. Tako su npr. stvorene vinske mušice koje žive trećinu života dulje od normalne vinske mušice što je bila posljedica mutacije koja je rezultirala stvaranjem povećane koncentracije antioksidansa u organizmu mušice.
Smrt stanice
Sve biološke membrane u svom sastavu sadrže fosfolipide, tj. masne kiseline koje imaju nezasićene veze između atoma ugljika i stoga su podložne procesu oksidacije. To dovodi do gubitka funkcije membrane. Gubitak funkcije membrane znači smrt za stanicu. Eksperimentalni dokazi pokazuju da su biološke membrane podložnije procesu oksidacije tijekom perioda starenja. Dakle, teorija slobodnih radikala u konačnici proces starenja objašnjava pojavom oksidacijskog stresa u organizmu. Smatra se da se uz pomoć ove teorije može objasniti i dulji životni vijek populacija koje nastanjuju predjele viših nadmorskih visina u kojima je niža koncentracija kisika (Peru, Kavkaz, Nepal).
Povezanost prehrane s procesom starenja očituje se kroz tri elementa: kalorijsku restrikciju, unos određenih vrsta masnoća i dodatak antioksidansa. McCay i suradnici 1935. godine objasnili su važnost kalorijske restrikcije u procesu starenja. Kalorijska restrikcija podrazumijeva smanjeni dnevni unos kalorija, manje stvaranje reaktivnih oblika kisika koji nastaju kao nezaobilazni nusprodukt metabolizma stanice i „izgaranja“ hrane. Prema toj postavki dnevni unos antioksidansa mora biti strogo izbalansiran, te dostatan da spriječi štetno djelovanje radikala, a opet ne prekomjeran da se ne poremeti oksido-redukcijska ravnoteža organizma i time izazove potpuno uništenje reaktivnih oblika kisika koji obavljaju i ulogu signalnih molekula u organizmu. Upravo ova teorija još jednom potvrđuje važnost ravnoteže kako na nivou same stanice, tako i u prehrani koju svakodnevno primjenjujemo. U tom je smislu iznimno važan pravilan odabir namirnica u prehrani.
Masne kiseline
Mnoge znanstvene studije pokazuju da vrsta masnoća određuje biokemijske parametre u mitohondrijskoj membrani. Znači, mitohondrijska membrana adaptira svoj udio masti prema masnoćama iz hrane. Dakle, ako osoba uglavnom unosi masti animalnog podrijetla, njezine biološke membrane će biti bogatije zasićenim masnoćama nego kod osobe koja unosi masnoće iz biljnih ulja. Oksidacijski stres ovisi o sastavu bioloških membrana. U tom smislu, višestruko nezasićene masne kiseline (suncokretovo ulje) u sastavu membrana značit će povećanu osjetljivost membrane na proces oksidacije u odnosu na membrane koje će imati ugrađenu mononezasićenu masnu kiselinu (oleinska kiselina) iz maslinovog ulja.
Vrlo je vjerojatno da su ovo razlozi koji određuju slabiju učestalost pojave karcinoma u populaciji Mediterana u odnosu na populacije sa sjevera Evrope. Zanimljivo, dok se neki organi relativno lako regeneriraju (jetra) i lako podnose oštećenja jer se zamjenjuju novim, tkiva poput mozga, mišića i srca se ne regeneriraju. S aspekta fenomena starenja nameće se zaključak da svakodnevni unos maslinovog ulja predstavlja važnu prednost u odnosu na druge vrste masnoća, što pokazuje i istraživanje španjolskih znanstvenika sa Sveučilišta u Granadi.
Uloga prehrane
Budući da je sam proces starenja uvjetovan vanjskim i unutarnjim faktorima (genetika, način života i okoliš), uloga prehrane je u tom procesu zasigurno jedan od najvažnijih faktora. Mnoga istraživanja pokazuju da pravilan odabir načina prehrane može smanjiti rizik od pojave oboljenja koja su karakteristična za proces starenja te čak i produljiti životni vijek.
Talijanski znanstvenici su proučavali povezanost između načina prehrane i promjena uzrokovanih procesom starenja kod populacije s juga Italije koja se hrani prehranom mediteranskog tipa baziranom na maslinovom ulju kao glavnom izvoru masnoća. Rezultati njihova istraživanja pokazuju da je visok unos mononezasićene masne kiseline (oleinske kiseline iz maslinovog ulja) djelotvoran protiv opadanja kognitivnih funkcija i preporuča se u cilju održavanja strukturnog integriteta neuronskih membrana. Maslinovo ulje na sam proces starenja i oboljenja povezana s tim procesom djeluje putem dva mehanizma: visokim unosom već spomenute oleinske kiseline koja obogaćuje sve biološke membrane, zamjenjujući višestruko nezasićene masne kiseline sklone štetnom procesu oksidacije te visokim udjelom prirodnih antioksidansa koji svojim djelovanjem uklanjanju višak slobodnih radikala i održavaju potrebnu oksido-redukcijsku ravnotežu u organizmu.
Antioksidansi iz maslinovog ulja su α-tokoferol (vitamin E), β-karoten (provitamin vitamina A) te cijeli spektar fenolnih spojeva od kojih su najzastupljeniji gorki glukozid oleuropein, njegovi derivati hidroksitirozol i tirozol, fenolne kiseline, skvalen te čak koenzim Q. Znanstveni eksperimenti nesumnjivo pokazuju učinak konzumacije maslinovog ulja na biološke membrane i njihovu veću otpornost na proces oksidacije.
Kalcifikacija kostiju
Tijekom procesa starenja česta je pojava i kalcifikacija kostiju. I u ovom slučaju dnevni unos maslinovog ulja može biti koristan kako je pokazalo jedno istraživanje francuskih znanstvenika provedeno na populaciji iz južne Francuske. Oni smatraju da bogatstvo oleata i esencijalnih masnih kiselina iz maslinovog ulja povoljno djeluje na mineralizaciju kostiju. Proces starenja vrlo često prati i otežana funkcija probavnog sustava i slaba apsorpcija nutrijenata iz hrane, posebno vitamina i minerala. Znanstvenici uočavaju laksativni učinak maslinovog ulja i ujedno njegovu laku probavljivost i visok stupanj apsorpcije u odnosu na druge vrste masnoća.