U ovome broju maslinar i pčelar Sinaj Bulimbašić opisuje glavne vrste vrijesa, jedne od važnijih jadranskih medonosnih biljaka
Proljetna crnjuša
Vrijes koji se naziva i proljetna crnjuša je trajni zimzeleni grm koji raste u gustim skupinama na visoravnima i rubovima borove šume, na vapnenačkim terenima priobalja, visine oko 25 centimetara. Uspravne i lako lomljive grančice s igličastim listovima čine gustu stabljiku, koja je čvrsto ukorijenjena u škrtu siromašnu zemlju i kao takva je odlična za sprječavanje erozije tla. Odlično podnosi kako vrlo hladnu zimu, tako i dugotrajnu ljetnu sušu i vrlo visoke temperature, a pogoduje joj rano toplo i kišovito proljeće.
Zavisno od meteoroloških prilika počinje cvasti već od kraja siječnja, pa sve do kraja travnja, negdje bolje ranije, a negdje lošije kasnije, stoga ga ne smatramo sigurnom pašom svake godine u isto vrijeme.
Cvjetovi su mu crvenkaste do roza boje, zvonasti, vise u grozdastim cvatovima, s obiljem kvalitetnog nektara i dobrim, ne i odličnim cvjetnim prahom. Ako vrijes dobro procvjeta početkom ožujka, tada će uz nadopunu cvjetnog praha pokupljenim od drugih cvjetnica, pčele obilno napuniti košnicu nektarom i na taj način omogućiti zajednici odličan razvoj proljetnog legla.
Med od ovog vrijesa je bez mirisa, pomalo gorkast, žućkasto prljave boje i brzo se kristalizira.
Vrijes veliki (Erica arborea)
Drvenasta crnjuša
Visoko i razgranato zimzeleno stabalce, koje na pogodnom tlu može narasti i do 3 metra visine, sa uspravnim grančicama, na kojima se najprije pojave maleni pupovi, razvijaju se obrasli igličasti listići. Raste uglavnom u priobalju na škrtoj siromašnoj zemlji na kamenjaru u sastavu makije i značajan je za sprječavanje erozije tla. Jako dobro podnosi višemjesečnu sušu i vrlo visoke, ali i niske temperature.
Cvjeta od kraja veljače, a pokatkad i sve do kraja travnja, cvjetovi su mu sitni i mnogobrojni, u obliku malih bokalčića, svijetlosivkaste boje. Boljem i ranijem cvjetanju pogoduju češće kišice i obilna jutarnja rosa uz temperature preko 10˙C, tada je obilat unos i polena i nektara, a medenje traje cijeli mjesec.
Med ovog vrijeska je pomalo gorkastog okusa, zatvoreno žućkaste boje, gotovo bez ikakvog mirisa i jako brzo se kristalizira.
Vrijes mnogocvjetni (Erica multiflorea)
Primorski vrijes
Raste po cijelom jadranskom priobalju, kao zimzeleni grm koji naraste do metar visine. Rasprostranjen je uglavnom na srednjodalmatinskim otocima – Braču, Hvaru i Visu. Listovi su mu skupljeni u pršljenovima u skupini po pet–šest listića, dugi oko 1,5 centimetara, a široki oko 2 milimetra, s gornje strane su plitko, a s donje strane duboko izbrazdani.
Cvjetovi su ružičaste boje, skupljeni u vršne štitaste cvatove. Cvjeta od kraja rujna sve do kraja studenog.
Med je zatvorenožute boje, mutnog izgleda, bez mirisa, gorkasto-pikantnog okusa, brzo se kristalizira, često već u košnicama i nije iznimne kakvoće.
Ulomak teksta iz 70. broja časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
