Stručna suradnica Maslinara dr.sc. Tea Bilušić ističe kako aromatične, začinske i ljekovite biljke, poput motara, odnosno morskog koromača obiluju mnogim vrijednim organskim spojevima za zdravlje čovjeka
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) ljekovito bilje označava biljne vrste kod kojih jedan ili više dijelova sadrže biološki aktivan organski spoj koji se zbog svoje biološke aktivnosti koristi u terapeutske svrhe i ima široku primjenu (u prehrani, kozmetici, farmaciji). Ne postoje stroge granice između začinskih, aromatičnih i ljekovitih biljaka. Zbog problema porasta kroničnih oboljenja (bolesti krvožilnog sustava, dijabetesa tipa 2, pretilosti, osteoporoze, različitih tipova karcinoma) u razvijenim zemljama, istraživanja aromatičnih, začinskih i ljekovitih biljaka su u interesu suvremene znanosti, kao i naglasak na njihovoj zastupljenosti u svakodnevnoj prehrani.
U Mediteranskoj je prehrani karakteristična zastupljenost aromatičnih, ljekovitih i začinskih biljaka kojima mediteransko podneblje obiluje poput lavande, komorača, kapara, kadulje, bosiljka, origana, ružmarina, motara i mnogih drugih biljnih vrsta. U razdoblju neimaštine po dalmatinskim otocima koristila se samonikla biljka motar ili morski komorač (još se naziva i petrovac) koja raste uz morsku obalu, a čiji listovi obiluju vitaminom C i klorogenskom kiselinom, koja je također biološki aktivan spoj. Motar je i aromatična biljka koja sadrži puno limonena koji joj daje osvježavajući i karakterističan okus po limunu. Motar se koristio za pripravu salata, stavljao se u konzerviranu ribu zajedno s još jednom samoniklom biljkom karakterističnom za područje Mediterana – kaparima. Ti mali cvjetni pupovi koji se koriste od ove vrlo dekorativne biljke koja raste iz kamena, bogati su biološki aktivnim spojevima koji sadrže sumpor, a koji se nazivaju glukozinolati. To je ista skupina prirodnih organskih spojeva kojima su bogate kupusnjače, a radi kojih se one preporučuju u svakodnevnoj prehrani. Glukozinolati su spojevi izraženih antimikrobnih, antioksidacijskih i antikancerogenih svojstava i zato se vrlo cijene u prehrani. Osim što su se običavali stavljati u konzervirane proizvode poput ribe i sira, kapari se običavaju stavljati u pizze – tradicionalno talijansko jelo koje je nastalo u siromašnim krajevima.
U preglednom popisu tradicijskih kultura Dalmacije nalazi se izniman broj aromatičnih, začinskih i ljekovitih biljnih vrsta poput bosiljka, kadulje, metvice, komorača, lavande, lovora, majčine dušice, mažurana, mravinca (origano), nevena, pelina, rutvice, ružmarina, timijana, različitih vrsta vriska kao i vrste koje pripadaju u tzv. divlje jestivo bilje u koje osim već spomenutih kapara i motara spadaju kupina, mirta, planika, šparoga i još mnoge druge, manje poznate biljne vrste.
Više u časopisu Maslinar broj 28, lipanj 2014.
