Povjesničar Maslinara Željko Krnčević za ovaj se broj zaputio na Sardiniju i otkrio kako se tamo u godinama kad bi maslina slabo rodila, ulje radilo od leće.
Jesen kasna. Bio je gušt pobrati masline po dužem danu i uz milovanje umjerenog sunca. Oni koji nisu pobrali bome su se dobro zeznuli.A i jugo je puno toga “pobralo” i “otribilo”. Ali, što ćemo. Vrijeme prolazi donoseći nam i odnoseći i dobre i loše “krave”, tj. godine. I tako oduvijek bijaše. Uvijek se čovjek uzdao u ono Nešto, u ono što će ga il’ obdarit’ il’ pokopat’. Tako je bilo i tako je sada. Zato mi u našem maslinarskom vremeplovu bilježimo i ono lijepo i ono ružno, a i ono svakidašnje vezano uz našu Maslinu.
Prije Grka i Feničana
Jedna od interesantnijih maslinarskih destinacija, koja uz to obiluje i drugim agrogastronomskim užicima svakako je Sardinija. Što se tiče masline na Sardiniji, jedno je od mišljenja da je maslina na Sardiniji rasla u nekoliko divljih oblika još prije dolaska Grka i Feničana. Po svemu sudeći, većina od dvadesetak glavnih sorti su iberijskog porijekla, a neke su uvezene tijekom feničke kolonizacije. Također, na Sardiniji postoje i primjerci maslina starih kažu, i do tisuću godina.
Srednjovjekovna Sardinija je između prevlasti Genove i Pise bila je pod utjecajem genovske vlade. Ova je kao pristaša papinske države podržavala, štoviše favorizirala dolazak redovnika iz cijele Italije koji su planirali i izgradnju crkava i samostana. Naravno, uz to su bila priključena i velika i bogata zemljišta u okolici. Kao što znamo, a i o tome smo već pisali, tako je otprilike bilo i kod nas gdje su redovnici, Benediktinci posebno, gradili, radili i podučavali. Dakle, kao i kod nas na našoj obali Jadrana, tako su eto i na Sardiniji redovnici pridonijeli razvitku maslinarstva. Nedostatak ovog načina u razvoju maslinarstva bio je taj što je bio vezan isključivo lokalno, na područja u blizini samostana.
