Po današnjim standardima oleum es albis ulivis bilo bi ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje je su stari Rimljani nazivali i „acebrum“, „crudum“ i „aestivum“. Okus ovog ulja bio je prirodan izrazito na plod masline, a prerađivalo se na obalnom dijelu i na otocima od Grčke pa sve do Istre. Berba i prerada maslina obavljala bi se kada bi plod masline prelazio iz zelene u zeleno-žutu ili šarenu boju. Jedino je ovo ulje nalazilo svoje mjesto na stolovima bogatih i imućnih.
Iz knjige Ekološki uzgoj maslina
