Toma Makjanić predstavlja jedinu argentinsku autohtonu sortu maslina, otpornu na sušu i posolicu
Španjolska kolonizacija Južne Amerike, točnije Argentine, započela je početkom 16. stoljeća. U to vrijeme, Španjolci su sa sobom donijeli različite sorte masline koje su potom posadili i započeli sa uzgojem maslina u Argentini. Kao najstariji dokaz tome spominju se Don Antonio de Ribera koji je donio masline iz Seville i Don Francisco de Aguirre 1562. godine u provinciji La Rioja, a unikatna klima i tlo u Argentini su se pokazali izvanrednim za uzgoj ove mediteranske kulture.
Nova sorta
Od maslina koje su Španjolci sa sobom donijeli tijekom godina se razvila nova sorta, nastala u divljini spontanim križanjem.
Ta jedinstvena novonastala sorta masline je prva autohtona američka maslina, nastala klijanjem. Radi se o posebnoj sorti koja ima izvanredan omjer pulpe i koštice, a sastoji se od 6 dijelova mesa za jednu košticu. Ova nova američka, točnije argentinska, sorta masline je tada predstavljena kao nešto fenomenalno i sasvim novo u svijetu maslinarstva.
Uzgoj ove masline procvjetao je do te mjere da je španjolski kralj Karlo III. u 18. stoljeću, iz straha od daljnje reprodukcije konkurentne sorte i od straha za tržište maslinovog ulja, naredio da se posijeku sva stabla maslina u Argentini, Čileu i Peru.
Ovo je mogao biti kraj uzgoja maslina u Argentini, ali su tamošnji maslinari tražili od kralja da im dozvoli barem jedno, dva stabla za osobne potrebe. Nije poznato da li su postigli uspjeh u tome jer iz tog vremena nema starih maslina osim jedne. Legenda kaže da je ta jedna maslina, smještena u Araucu, u pokrajini La Rioja, spašena od sjekire zahvaljujući gospodji Expectación Fuentes de Ávila na njezinoj farmi u Aimogasti. To je jedina maslina sorte Arauco koja je preživjela sječu koju je naredio Karlo III. .
„Olivo Cuatricentenario“ je proglašena nacionalnim povijesnim spomenikom 1980. Pretpostavlja se da ju je posadio španjolski kolonizator Don Pedro de Alvarada sredinom 17. stoljeća. U Peruu ovu sortu nazivaju Criolla, a u Čileu Azapa.
Uzgaja se najviše u Argentini i nije raširena u ostatku svijeta. Svrstava se u sorte dvostruke namjene. Stablo je srednje do jake bujnosti, ovisno o području uzgoja. Krošnja je otvorena i osnovne grane rastu koso prema gore dok su sekundarne i rodne grane nagnute prema dolje što Araucu daju izgled „vrbe“.
Ulomak teksta iz 69. broja časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
