Propolis je biljna smola, koju pčele nalaze u pupoljcima i cvijeću različitih biljnih vrsta, a posebno ga puno ima u
pupoljcima divljeg kestena, bora, smreke i drugom bjelogoričnom i crnogoričnom drveću.
Pčele ga sakupljaju najviše krajem jeseni, kada nema nektara u prirodi, a služi im kako bi začepile rupe u košnici i suzile ulaz u košnicu pred zimu.
Koriste ga još i za dezinfekciju stanica saća, ali i za oblaganje – mumificiranje raznih uljeza u košnicu koje ne mogu ubiti ni iznijeti vani, stoga ih pretvore u mumije.
Kemijski sastav propolisa je veoma složen, pronađeno je preko 150 komponenata, od kojih su najpoznatije i najvažnije razne biljne smole, vosak, balzam, esencijalna ulja i različite organske tvari.
Riječ propolis po nekima dolazi od grčke riječi pro – pred i polis – grad, što bi značilo zaštita od ulaza u grad (košnicu), dok drugi smatraju da riječ potječe od latinske riječi propoliso, što znači zamazivati – zaglađivati.
Nekolicina entuzijasta maslinara sa Brača, već nekoliko godina radi na priznavanju efikasnosti u liječenju pojedinih gljivičnih, bakterijskih i virusnih oboljenja masline upravo
pripravcima na bazi propolisa.
Sve je počelo s radom prof. Pecchiaija s Eubiotičkog centra iz Milana, koji je među prvima objavio pozitivne rezultate ispitivanja efikasnosti propolisa u zarazama u poljoprivredi. On je istaknuo kako su najvažniji sastojci propolisa vitamin PP i flavonoidi (vitamin P).
Ulomak teksta objavljen u 30. broju časopisu Maslinar.
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
