PROŠLOSTOLJETNE ALTERNATIVNE GNOJIDBE

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević otišao je za ovaj broj u razdoblje prije Prvog svjetskog rata i pronašao razne sličnost s našim danima.

Dragi naši čitatelji, evo nam i proljeća. Završila zima, vrijeme kad se u stara vremena sjedilo oko komina i prebiralo po pričama i legendama. Naravno, pričalo se i o svakodnevnim radovima. O onome što donosi proljeće i što će sve trebat nabaviti, raditi i učiniti, e da bi se što bolje iskoristilo vrijeme i da bi urod bio što bolji. Koje “sime”, kad “rizat”, kad izorat, kad “bacit đubar”…

Ni tako redom, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, a kad govorimo o našoj Maslini, iz tisućljeća u tisućljeće. Isti krajolici, ista vatra, slične face, slični i alati, savjeti … Slični “mudraci”, slični oni koji rade. Urbani i ruralni mudraci uvijek oni koji znaju sve i bez kojih ne može. A kad treba zasukat rukave i štogod napravit … nigdje ih. Napisah ovo čisto da se podsjetimo kako su u našem Maslinarskom vremeplovu mijene velike i neminovne, ali, kako i mnogo stvari ostaje isto. Jerbo, ipak smo samo ljudi. Na svu sreću, u novije vrijeme mnogo maslinara odustaje od onih starih navada predaka naših. Došli smo, kako smo već pisali, do onoga da odbacimo onu staru – tako su mi radili i dida i ćaća, pa ću i ja… “Pili” su i oni ulje iz mora pa im ništa nije bilo. Ali, nećemo o tome, daleko bi nas odvelo. Ovaj ćemo se put vratiti tamo negdje pred početak I. svjetskog rata, da vidimo kako su počeci todobnog stručnog i ozbiljnog pristupa skrbili o maslini.

U to vrijeme, kako možemo pročitati, na našoj obali Jadrana maslinarstvo je bilo toliko zapušteno i propalo, da jednostavno nije moglo biti riječi o nekakvom poboljšanju maslinarstva, već naprosto o potpunoj obnovi i regeneraciji. Čitamo kako izvoz ulja iz naših maslinarskih krajeva itekako nazaduje, te da ima godina kad uvoz loših, nekvalitetnih ulja iz Trsta nadmašuje izvoz onih godina kad imamo nekakav srednji rod. Da se neke stvari ne mijenjaju, poštovani čitatelju, govori nam i podatak da iz Trsta dobivamo lošiji proizvod za veću cijenu. Osim toga, širi se i upotreba raznih “bućkuriša” i to baš u maslinarskim područjima. Kako možemo pročitati, ta su nam ulja nanosila ne samu materijalnu štetu, već su i sa zdravstvenog gledišta bila škodljiva. Zar nas to ne podsjeća na ona ulja koja možemo danas kupiti za bagatelnu cijenu u gotovo svim trgovačkim lancima. No, nemojmo ni o ovome, daleko bi nas dovelo.

Više u časopisu Maslinar broj 57, travanj 2019.

Previous
Next
Previous
Next