Dr.sc. Marin Krapac odgovara na brojne upite o sadnji stranih sorti koja odnedavno postaju sve popularnije među hrvatskim maslinarima
Introdukcija (lat. introductio = uvođenje) predstavlja uvođenje sorte ili biljne vrste u proizvodnju u novom proizvodnom području. Prilikom uvođenja sorte u uzgoj na nekom novom području važno je poznavati klimatske prilike koje vladaju u izvorišnom području uzgoja sorte kako bismo mogli pretpostaviti kakve će rezultate u proizvodnji sorta mogla dati prilikom introdukcije na novo uzgojno područje.
Introdukcija u Istri
Introdukcija masline kao kulture i njenih sorata traje, još od antičkih vremena, jer je maslina vrsta čiji se gen-centar nalazi na području Bliskog istoka, odnosno današnjih država Sirije, Izraela i Turske. Tijekom višestoljetne kultivacije, pojedine sorte su se udomaćile i prilagodile uzgojnim uvjetima na nekom području te za njih možemo reći da su autohtone. Iako ne postoji podatak o periodu koji bi neka sorta morala zadovoljiti kako bi se tvrdilo da je sorta autohtona na određenom uzgojnom području, u praksi se govori da je sorta autohtona ukoliko je prisutna više od 200 godina.
U Republici Hrvatskoj se nalazi veliki broj autohtonih sorti maslina, od kojih su neke poznate, istražene i gospodarski valorizirane, dok su druge još uvijek neistražene i predstavljaju vrijedan genetski materijal. Tijekom duljeg vremenskog perioda autohtone sorte su se dobro prilagodile uvjetima tla i klime (pedoklimatskim uvjetima) područja na kojem se nalaze i uzgajaju.
Neke su introducirane sorte, zbog svojih gospodarskih (visoka i kontinuirana rodnost i/ili visok udio ulja) te bioloških (otpornost na niske temperature, sušu te bolesti i štetnike) karakteristika prisutne na svim kontinentima i uzgojnim područjima, dok su druge ograničene na uže uzgojno područje.
Introdukcija u Istri doživljava svoj zamah tijekom druge polovice 20 stoljeća, kada započinje intenzivnija sadnja ponajviše talijanskih sorata u novim plantažnim nasadima. Ove plantaže maslina podižu se kroz FAO program za razvoj maslinarstva i preradu maslinovih plodova u ulje koji je prihvaćen 1978. godine.
Tada se podižu maslinici na lokacijama Larun kraj Poreča i Radini pokraj Umaga ponajviše talijanskim sortama Leccino, Moraiolo, Frantoio, Pendolino, Rosciola, Ascolana Tenera, Maurino, Cucco, Itrana te ostale manje zastupljene talijanske sorte. Od francuskih se sorata sadi Picholine, dok su od španjolskih uvezene Manzanilla, Hojiblanca i Picual.
Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku
