Stručna suradnica Maslinara, dr. sc. Mirella Žanetić, pobrojila je razne vrste ambalaže za maslinovo ulje i otkrila njihove prednosti i mane
Proizvođači maslinovog ulja su tradicionalno kroz povijesti imali neobičnu potrebu za odabirom ambalaže koja bi na određeni način pričala
priču o njenom sadržaju. Grci su upotrebljavali amfore SOS oblika izrađene specijalno za transport i čuvanje maslinovog ulja, koje su na
vanjskoj strani imali bojom i oznakom istaknutu informaciju o porijeklu proizvoda i proizvođaču, imajući u vidu koncept oblik-funkcija, oznaku porijekla i prepoznatljivu oznaku proizvođača.
Staklene demižane
Rimljani su izrađivali nešto manje amfore koje su bile praktičnije za rukovanje, a u fokusu je bio krajnji potrošač koji je morao imati informaciju o garantiranom podrijetlu proizvoda. U srednjem vijeku terakota je, zbog visoke cijene, postupno amijenjena metalnom i staklenom ambalažom. Razvojem transporta morskim i zemljanim putem u 18. st. se razvija ambalaža koja pruža adekvatnu zaštitu tijekom dugih putovanja pa se po uzoru na vino i za ulje počinju upotrebljavati staklene demižane omotane slamnatom mrežom.
Pojavom modernih tržišnih trendova i novih teorija percepcije, prednost imaju pojednostavljeni predmeti jasnih oblika, što ih čini jedinstvenim po svojim funkcijama. Tako se staklena boca s kvadratnom bazom po pravilu upotrebljava za ulje dok se za
vino koriste staklene boce okrugle baze. Na taj način je na prvi pogled moguće prepoznati koji se proizvod nalazi unutar pakovine. Danas je
ovakva jednostavna podjela nestala: neselektivno se koriste limenke ili boce okruglog dna za maslinovo ulje, a plastika, reciklirana ambalaža i karton dobivaju novo mjesto na tržištu.
Ulomak članka objavljenog u 35. broju časopisa Maslinar.
Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.
