Porijeklom iz Kine, sljez je u Europu donesen u 16. stoljeću. Uzgaja se kao dvogodišnja biljka, iako može cvasti i tri do četiri godine, no, najljepši, najkrupniji cvjetovi su u drugoj godini rasta.
U ljekovite svrhe koristi se cijela biljka: korijen, list i cvijet, pripremljeni kao čaj, sirup ili ekstrakt. Korijen se bere od jeseni do proljeća, počevši od druge godine rasta. Listovi i cvjetovi se beru potkraj proljeća i u rano ljeto.
Bijeli sljez pomaže u liječenju upala dišnih organa te se koristi i kao laksativ.
Sljez je simbol životnog ciklusa, pa ga se često koristilo tijekom obreda plodnosti i pogreba.
Budući da se sljez vrlo često sam obilno zasije, cvijet se koristio u magične svrhe stvaranja obilja za kućanstvo ispred čije kuće je posijan. Obilje se odnosilo na materijalno bogatstvo, moć, ali i plodnost.