ŠTETNICI MASLINE | Štitaste uši vole lošu gnojidbu

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Suradnik Maslinara dr.sc. Kristijan Franin piše o štitastim ušima, ističući kako posebno višak dušika pogoduje ovim štetnicima

Iako literatura spominje nekoliko vrsta štitastih ušiju koje uobičajeno čine entomofaunu masline, najzastupljeniji među njima je maslinin medić (Saissetia oleae) koji je uz muhu i moljca važan štetnik na ovoj kulturi u čijem uzgoju može uzrokovati ozbiljne probleme. Osim medića pojavljuju se tu lempirikina štitasta uš, maslinina siva štitasta uš, zarezasta uš, dudova štitasta uš, štitasta uš kore masline i druge.

Ovi štetnici naseljavaju grančice i listove masline, a u manjoj mjeri plodove. Hrane se sisanjem sokova izlučujući pri tom velike količine medne rose. Takvim načinom života oslabljuju biljku, smanjuju njezin potencijal, utječu na količinu i kvalitetu plodova te dovode do njezina propadanja.

Sadni materijal

Budući da im je moć aktivnog kretanja jako ograničena šire se uglavnom pasivnim načinom i to pomoću vjetra, vode, putem tla, čovjeka ili životinja, a novije vrijeme njihovo širenje sve češće uzrokuje trgovina sadnim materijalom. Najčešće je riječ o polifagnim štetnicima koji osim masline oštećuju i neke druge biljke poput citrusa ali i brojne ukrasne vrste.

Vrsta koja obitava isključivo na maslini je štitasta uš kore masline (Pollinia pollini). Ova uš oštećuje koru uzrokujući njeno debljanje i pucanje. Osim toga može uzrokovati i deformacije listova. Ostale vrste su polifagne, te uz maslinu i neke druge višegodišnje kulture ponekad naseljavaju i biljke u zaštićenim prostorima.

Generalno govoreći štitaste uši uglavnom nisu gospodarski značajni štetnici pa su obično kada govorimo o zaštiti ostavljene u drugom planu. Pojednostavljeno rečeno neki uzgajivači smatraju da ako nisu ugroženi plodovi, nema ni potrebe za zaštitom. Ovaj potpuno krivi pristup zanemarivanja zaštitnih mjera nerijetko rezultira izostajanjem prinosa.

Štitaste uši ubrajamo u fiziološke štetnike čija učestala pojava dovodi do polaganog propadanja stabla, a veću štetu primjećujemo tek onda kada je napad već toliko jak da ugrožava sam nasad. Problemi sa štitastim ušima u nasadima su najčešće vidljivi kao „čađavica“ – radi se naime o posljedici njihova napada. Ukratko riječ je o nekoliko vrsta gljiva koje nisu paraziti nego saprofitskim načinom žive na površini lišća, ali i grančica.

Znakovi naseljavanja ovih gljiva su crno-sive prevlake nalik na čađu zbog čega je ovaj simptom i dobio ime. Ono što je ključno, gljive smanjuju asimilacijsku površinu pa lišće gubi sposobnost fotosinteze, javljaju se problemi s disanjem i nakon nekog vremena otpada lišće (to je posebno izraženo u donjim dijelovima krošnje), a može doći i do propadanja grana.

Iz 70. broja časopisa Maslinar.

Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.

Previous
Next
Previous
Next