Suradnik Maslinara Kristijan Franin zabilježio je sve vrste štitastih ušiju koje napadaju maslinu te naveo najbolje načine zaštite
Prema dosadašnjim podatcima u Hrvatskoj je zabilježeno 13 vrsta štitastih ušiju koje parazitiraju na maslini. Ovi kukci su u pravilu fiziološki štetnici, što znači da uglavnom uništavaju vegetativne organe (deblo, grane i listove).
Međutim, neke vrste naseljavaju površinu ploda pa ih svrstavamo i u tehnološke štetnike. Bodenjem i sisanjem biljnog tkiva uzrokuju promjene u obliku različitih deformacija. Osim toga izlučuju velike količine guste slatkaste tekućine tzv. medne rose (posebno porodica Coccidae).
Crna boja
Na mednu rosu se sekundarno naseljavaju saprofitske gljive „čađavice“ koje prekrivaju grančice i lišće te na taj način ometaju ili smanjuju fotosintezu. Površina biljnih organa dobiva crnu boju pa je to zasigurno i najuočljiviji simptom napada ovih kukaca. Neke vrste uzrokuju defolijaciju odnosno otpadanje listova. Posljedica toga je slabljenje biljke.
Ukoliko se tijekom duljeg vremenskog perioda ne provodi nikakva zaštita, maslina u konačnici može propasti. Osim toga za neke vrste je dokazano da prenose i određene viruse masline. Treba naglasiti da među navedenim vrstama samo nekoliko njih ubrajamo u važnije štetnike masline dok druge vrste kao polifagni kukci parazitiraju i na mnogim drugim kulturama.
Postoji naravno i različiti afinitet ovih kukaca prema određenim kultivarima masline tako da svi nisu jednako osjetljivi odnosno otporni na štitaste uši. Osnovni način širenja ovih kukaca je putem sadnog materijala. Stoga treba biti posebno oprezan prilikom nabavljanja sadnica. Štitaste uši se unutar nasada i u obližnje maslinike najčešće šire putem alata, vjetra, vode i životinja. Maslinov medić je najzastupljenija uš u našim maslinicima te ga uz muhu i moljca smatraju trećim po redu važnim štetnikom. Ovaj štetnik može godišnje razviti 1 do 2 generacije. Prema dosadašnjim podatcima napada oko 150 različitih biljnih vrsta. Osim masline nanosi štetu i nekim agrumima. Prezimi kao ličinka II. ili III. stadija, a razvoj nastavlja tijekom proljeća. Ženka najčešće odlaže jaja u svibnju i lipnju iako se period ovipozicije proteže do kolovoza.
Opasna uš
Nakon izlaska iz jaja ličinke obično traže zaklonjena mjesta u krošnji koja nisu izravno izložena suncu. Najveći dio ličinki se smjesti uz glavnu žilu na naličju lista. U vlažnim uvjetima, navodnjavanim i bogato gnojenim (dušičnim gnojivima) maslinicima može se razviti i druga generacija. Dakle, ovom štetniku pogoduje umjerena klima s najvišim vrijednostima temperatura između 22 i 30ºC, a minimalnim između 10 i 14ºC. Niska relativna vlažnost zraka uz visoke ljetne temperature (iznad 35ºC) uzrokuju visok postotak smrtnosti ličinki.
Maslinova štitasta uš je jedina vrsta za koju možemo reći da je monofagna, dakle jedini domaćin joj je maslina. Posljedica napada je ispadanje lišća i zaostajanje u rastu i razvoju. Uš se često nastanjuje na oslabljenim biljkama i biljkama koje rastu na tlima siromašnim hranjivima. Često ih možemo naći u rašljama grana. Uzrokuju debljanje i raspucavanje kore u obliku malih ranica.
Prema literaturnim podatcima ukoliko na 1 cm grane nađemo jednu jedinku ove uši možemo očekivati gubitak od polovice uroda. Uš ima dvije generacije godišnje. Prva se pojavljuje u svibnju i lipnju, a druga u rujnu i listopadu.
Vunasta uš lempirike vrlo rijetko napada čitavo stablo masline te je uglavnom možemo naći lokalno, na pojedinim granama. Obilno izlučuje mednu rosu. Odgovaraju joj specifični mikroklimatski uvjeti koje karakterizira visoka vlažnost zraka. Godišnje razvije do dvije generacije. Ličinke prve generacije se pojavljuju od polovice lipnja do početka srpnja, a druge generacije od sredine kolovoza.
Ulomak teksta iz 40. broja časopisa Maslinar.
Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.
