Strane ili domaće nagrade

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić primjećuje kako su nagrade osvojene na domaćim natjecanjima ipak često kvalitetnije od onih u inozemstvu

U posljednje vrijeme stalno možemo pratiti kako naši maslinari osvajaju prestižne nagrade na komercijalnim sajmovima i izložbama, na ocjenjivanjima u kvaliteti maslinovog ulja u Americi, Japanu, Kini i drugim (ne)maslinarskim zemaljama, ali i Italiji. Na tim se natjecanjima ocjenjivala kvaliteta maslinovih ulja bez ili s minimalnom (samo dva parametra) kemijskom provjerom, odnosno priznavale su se priložene analize kojekakvih laboratorija, koji nisu priznati od strane svjetske organizacije za maslinovo ulje, a paneli su se sastavljali od lokalnih „stručnjaka“ za maslinovo ulje, od kojih mnogi nikad u životu nisu vidjeli stablo masline.

Strani ili domaći
Zašto smo spremni podcjenjivati uspjehe i nagrade na domaćim međunarodnim natjecanjima na kojima sudjeluje i po nekoliko stotina maslinara iz desetak i više mediteranskih zemalja? Zašto ne priznajemo ocjene domaćih licenciranih laboratorija i međunarodno certificiranih stručnjaka za organoleptičko ocjenjivanje maslinovog ulja, koji djeluju pri državnim i znanstvenih institucijama? Jesu li strani laboratoriji i paneli za ocjenjivanje kvalitete maslinovog ulja pošteniji i bolji od naših?
Ne daj Bože da ovo netko shvati kao omalovažavanje svih postignuća naših maslinara i negiranju uspjeha, ne, želim samo pojasniti da bi svaki maslinar koji je osvojio zlatnu medalju na ozbiljnim natjecanjima u Hrvatskoj, osvojio zlato i na tim natjecanjima u svijetu. U čemu je onda stvar? U tome što mnogi nisu bili organizirani da pošalju svoje vrijedno ulje u „Amerike“, nisu imali potporu svojih izabranih predstavnika u lokalnim općinama i županijama, nisu imali financijskih sredstava, a neki jednostavno nisu znali da je tako jednostavno poslati uzorak na strana natjecanja i izložbe.

Istra za primjer
Svi znaju da Upravni odjel za gospodarstvo Istarske županije organizira, prikuplja, financira i dostavlja stotinjak uzoraka maslinovog ulja na natjecanje u Italiji, a kasnije još i organizira odlazak nagrađenih ili upriličuje dolazak organizatora tog natjecanja u Hrvatsku da podijeli priznanja. I, naravno, u medijima se o tim uspjesima naveliko piše i govori; svaka čast, i ja im od srca čestitam na izboru županijskih dužnosnika koji su prepoznali svoju ulogu u društvu, ali i samim maslinarima. Zašto u drugih sedam „slanih“ županija nema interesa, nema ljudi na dužnostima da učine što i ova jedna jedina hrvatska županija… e to je druga stvar.
Ponovno napominjem da su hrvatska ulja na srednjem, sjevernom i južnom priobalju iste kvalitete, pod pretpostavkom da su organotehničke mjere, prerada i čuvanje identične. A što se tiče ocjenjivanja kvalitete maslinovog ulja, i dalje sam uvjeren da su naši licencirani laboratoriji i paneli najbolji na svijetu.

Iz časopisa Maslinar broj 47, lipanj 2017.

Previous
Next
Previous
Next