Strane ili domaće nagrade

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Kolumnist Maslinara Sinaj Bulimbašić primjećuje kako su nagrade osvojene na domaćim natjecanjima ipak često kvalitetnije od onih u inozemstvu

U posljednje vrijeme stalno možemo pratiti kako naši maslinari osvajaju prestižne nagrade na komercijalnim sajmovima i izložbama, na ocjenjivanjima u kvaliteti maslinovog ulja u Americi, Japanu, Kini i drugim (ne)maslinarskim zemaljama, ali i Italiji. Na tim se natjecanjima ocjenjivala kvaliteta maslinovih ulja bez ili s minimalnom (samo dva parametra) kemijskom provjerom, odnosno priznavale su se priložene analize kojekakvih laboratorija, koji nisu priznati od strane svjetske organizacije za maslinovo ulje, a paneli su se sastavljali od lokalnih „stručnjaka“ za maslinovo ulje, od kojih mnogi nikad u životu nisu vidjeli stablo masline.

Strani ili domaći
Zašto smo spremni podcjenjivati uspjehe i nagrade na domaćim međunarodnim natjecanjima na kojima sudjeluje i po nekoliko stotina maslinara iz desetak i više mediteranskih zemalja? Zašto ne priznajemo ocjene domaćih licenciranih laboratorija i međunarodno certificiranih stručnjaka za organoleptičko ocjenjivanje maslinovog ulja, koji djeluju pri državnim i znanstvenih institucijama? Jesu li strani laboratoriji i paneli za ocjenjivanje kvalitete maslinovog ulja pošteniji i bolji od naših?
Ne daj Bože da ovo netko shvati kao omalovažavanje svih postignuća naših maslinara i negiranju uspjeha, ne, želim samo pojasniti da bi svaki maslinar koji je osvojio zlatnu medalju na ozbiljnim natjecanjima u Hrvatskoj, osvojio zlato i na tim natjecanjima u svijetu. U čemu je onda stvar? U tome što mnogi nisu bili organizirani da pošalju svoje vrijedno ulje u „Amerike“, nisu imali potporu svojih izabranih predstavnika u lokalnim općinama i županijama, nisu imali financijskih sredstava, a neki jednostavno nisu znali da je tako jednostavno poslati uzorak na strana natjecanja i izložbe.

Istra za primjer
Svi znaju da Upravni odjel za gospodarstvo Istarske županije organizira, prikuplja, financira i dostavlja stotinjak uzoraka maslinovog ulja na natjecanje u Italiji, a kasnije još i organizira odlazak nagrađenih ili upriličuje dolazak organizatora tog natjecanja u Hrvatsku da podijeli priznanja. I, naravno, u medijima se o tim uspjesima naveliko piše i govori; svaka čast, i ja im od srca čestitam na izboru županijskih dužnosnika koji su prepoznali svoju ulogu u društvu, ali i samim maslinarima. Zašto u drugih sedam „slanih“ županija nema interesa, nema ljudi na dužnostima da učine što i ova jedna jedina hrvatska županija… e to je druga stvar.
Ponovno napominjem da su hrvatska ulja na srednjem, sjevernom i južnom priobalju iste kvalitete, pod pretpostavkom da su organotehničke mjere, prerada i čuvanje identične. A što se tiče ocjenjivanja kvalitete maslinovog ulja, i dalje sam uvjeren da su naši licencirani laboratoriji i paneli najbolji na svijetu.

Iz časopisa Maslinar broj 47, lipanj 2017.

Previous
Next
Previous
Next