Berba plodova nekad isključivo ručni posao, danas postaje ponajviše tehnika – različita koja olakšava čovjeku posao i povećava višestruko dnevni učinak.
Tehnika je ušla u najsitnije gospodarstvo i u najudaljeniji nasad. Mali prijenosni strojevi postali su dio svakog domaćinstva, kao nekad motika.
Istovremeno promijenila se i “politika” berbe. U prošlosti je vladao nepisani zakon: obrati sve ili koliko raspoloživo suđe prima, pa goniti u uljaru. Danas smo, na sreću, tu praksu napustili, a usvojili novu: plodove brati 1-3 dana, ostaviti u košarama, a onda voziti u uljaru. Suvremene uljare primaju i male količine, praktično već od 200 kg. One imaju uređaj za čišćenje mase od lišća, grančica i sitnog otpada, isto tako i uređaj za pranje plodova pa u preradu ulaze čisti plodovi s malo ili nimalo primjesa. Na ovaj način uljara ušteđuje maslinaru prebiranje ili čišćenje plodova u kući ili na tlu.
Berba postaje sve manje tehnički problem, dok za mnoga mjesta postaje sve više socijalni problem. Radne snage na selu nema, ona je u obližnjim gradovima.
Petkom se na stotine i tisuće radno sposobnih osoba seli iz gradova na otoku, a subota i nedjelja postaju “udarni” dani. A kad je berba maslina, svi iseljeni maslinari dolaze natrag i beru svoje masline. Znam mjesto u kojem za vrijeme berbe mještani koji žive i rade u obližnjem gradu uzimaju godišnji odmor, osposobe uljaru, pa oberu i prerade masline sela. Znam mjesto koje bere masline noću pri svjetlu žarulja vezanih na akumulator.
Berba je tako postala domaći festival koji okuplja bliske i daleke, ljude svih dobi i zanimanja. No berba je danas utakmica s vremenom i prirodom. Ne tako davno berbu smo počimali 29. studenoga (praznici za Dan republike), a završavali koncem siječnja ili u veljači. Danas je do konca studenog u mnogim mjestima berba završena.
