Ljetne vrućine, masline su ove godine dobro krenule. Što će biti s njima u ova, još nepuna tri mjeseca. Čekat ćemo s njima skupa kišu, moliti Boga da ne bude tuče, zaliti ih, dati im ponešto i pojesti – i zajedno se veselit kad poteče prvo uje – ono ekstra djevičansko, koje je melem za naše nepce i koje ispunja sva naša osjetila. A mi opet dođosmo u naše krajeve. Ovaj put ćemo malo o Hercegovini. I o nekim crticama iz maslinarske povijesti ove koliko kamenite, toliko i plemenite i plodne zemlje, čiju „divlju pitomost“ obilazi i Neretva dajući joj posebnost u svakom pogledu.
Rimski torkulari
Sadnja maslina i proizvodnja maslinovog ulja u ovim krajevima svakako su svoje ozbiljnije početke imali u vrijeme Rimskog Carstva (iako su se zasigurno i davno prije sadile), kao i u ostalim područjima u kojima se maslina uzgaja, a koja su u neposrednom susjedstvu Hercegovine. Naravno, riječ je o Dalmaciji, Istri i Crnogorskom primorju. Slučaj je htio da su arheološka istraživanja antičkih vila u Hercegovini rijetka. Tek ih je nekoliko istraženo. Tako u jednom radu kolege Paškvalina možemo pročitati, kako je uz ostale, djelomično istražena vila u Bihovu kod Trebinja. On dvoji kako bi ova vila u kojoj je otkriven i torkular, mogla biti mlin za masline, navodeći da je mogla služiti i za grožđe i za masline. Pa tako kaže kako mu se čini da se u Hercegovini u vrijeme Rimljana maslinarstvo kao poljoprivredna kultura slabo razvijalo. Možda još nije dovoljno istraženo i proučeno ovo vrijeme na terenu i u izvorima.
Do sada su na ovom području, uz Bihovo, pronađeni ostaci triju torkulara: u Brotnju, Višićima i Mogorjelu. Posebice nas očarava ona u Mogorjelu, koja je jedan od najznačajnijih spomenika rimskog doba u BiH. Riječ je o ostacima utvrđene vile suburbane s početka 4. stoljeća poslije Krista iako je već i u 1. stoljeću ovdje postojalo poljoprivredno imanje sa zgradama za stanovanje, skladištima, stajama, mlinovima, pekarom, uljarom i kovačnicom. Raspored zidova uljare odgovara složenom tehnološkom procesu prerade maslina. Upravo nam je ova antička uljara jedina djelomično sačuvana na području Hercegovine. Svjedoči nam ovo prekrasno zdanje o dalekim korijenima maslinarstva i uljarstva u ovome kraju, pa je tako zasigurno, barem u ovom dijelu, bilo uz bok s vinogradarstvom i vinarstvom. Vilu u Mogorjelu su razrušili Goti, a nakon toga se nije nikad vratila svom punom sjaju. U svakom slučaju, ako i niste maslinar, ovo prekrasno zdanje svakako posjetite ako budete u ovom kraju.
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 23
