Povjesničar Maslinara Željko Krnčević za ovaj je broj istražio povijest trgovanja maslinara i uljem na našim prostorima
Davno je moj prijatelj Josip Laća napisao knjigu „Nema mira među maslinama“. Davne eto, 1994. Tema uglavnom ratna. A masline iz okolice ljepotice nam Krke. Umjesto u miru, godinama i stoljećima u nekakvim besmislenim ratovima, sukobima, pucanjima, razaranjima… Ali, maslina se naša uvijek uzdizala i uvijek nas iznova svojim blagodatima darivala. Eto, zabilježimo da je ovaj članak napisan u jednom čudnom vremenu, no na nama je da se uzdignemo, pozitivno razmišljamo i prepustimo proljeću u našem masliniku.
Bogata povijest
Srećom, u posljednje vrijeme „izlazi“ nam iz raznih arhiva i izvora niz podataka o našoj bogatoj povijesti. Imamo sreću da su i naše masline, a i ulje bili dio često pedantnog bilježenja. Proizvodnje i prodaje. Jer, sve je bio novac bez obzira kako se zvao.
O počecima naše hraniteljice Masline već smo na stranicama ovog časopisa donijeli najnovije teorije koje su itekako promijenile početke maslinarstva na našem području. S ponosom smo pisali o dubokoj ukorijenjenosti masline uz naše Jadransko more. A trgovina? Ona je oduvijek bila ono značajno za život. Od vode i vina, preko žitarica i drva, životinja i svakodnevnih predmeta, pa do, razumije se, maslina i ulja. Morem i brodom, karavanama kopnom. Od prvih poznatih trgovaca koji su iz Italije preko Tremita i Palagruže dolazili do naše obale i čije tragove nalazimo na Danilu kod Šibenika, pa do najnovijih argonauta koji spajaju Jadran.
O važnosti ulja u srednjem vijeku govori nam i to da se u izvorima koji spominju dubrovački kraj već u 12. stoljeću spominju masline. Bilježimo tako da se u Senj i Rijeku iz Zadra godine 1281. izvozi maslinovo ulje, a odredba 106. knjige III splitskog Statuta iz 1312. određuje da svaki obrađivač mora nasaditi šest panjeva maslina na svaki vrit vinograda, pod prijetnjom kazne od 4 solida. Ne govoreći o onima koji su obitavali u različitim vremenima u našim gradovima i onima koji su obrađivali i koristili masline, recimo zanimljiv podatak kako višim zadarskim gradskim slojevima već u 14. stoljeću maslinici donose čak 25 posto prihoda.
Šibenik – izvoznik
Odredba u Statutu grada Šibenika regulira uspostavu i obradu vinograda i njihovih proizvoda na Zlarinu, tako da se uz lozu u vinogradu moraju zasaditi i masline. Za Šibenik su nam sačuvani podaci da je bio i izvoznik ulja. Tako je od rujna 1441. do rujna 1443. iz Šibenika izvezeno 1200 modija ulja u prosječnoj vrijednosti 3500 dukata, što odgovara samo sedmini Giustinianove procjene šibenske proizvodnje ulja od 25.000 dukata. Na primjeru Šibenčanina Jerolima Ivetića iz 1492. vidimo da od ukupno 337 gonjaja zemlje maslinici čine 3 posto (10 gonjaja).
Ulomak teksta iz časopisa Maslinar br. 75
