TEMELJI | Kako se nekad trgovalo maslinama i uljem

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević za ovaj je broj istražio povijest trgovanja maslinara i uljem na našim prostorima

Davno je moj prijatelj Josip Laća napisao knjigu „Nema mira među maslinama“. Davne eto, 1994. Tema uglavnom ratna. A masline iz okolice ljepotice nam Krke. Umjesto u miru, godinama i stoljećima u nekakvim besmislenim ratovima, sukobima, pucanjima, razaranjima… Ali, maslina se naša uvijek uzdizala i uvijek nas iznova svojim blagodatima darivala. Eto, zabilježimo da je ovaj članak napisan u jednom čudnom vremenu, no na nama je da se uzdignemo, pozitivno razmišljamo i prepustimo proljeću u našem masliniku.

Bogata povijest

Srećom, u posljednje vrijeme „izlazi“ nam iz raznih arhiva i izvora niz podataka o našoj bogatoj povijesti. Imamo sreću da su i naše masline, a i ulje bili dio često pedantnog bilježenja. Proizvodnje i prodaje. Jer, sve je bio novac bez obzira kako se zvao.

O počecima naše hraniteljice Masline već smo na stranicama ovog časopisa donijeli najnovije teorije koje su itekako promijenile početke maslinarstva na našem području. S ponosom smo pisali o dubokoj ukorijenjenosti masline uz naše Jadransko more. A trgovina? Ona je oduvijek bila ono značajno za život. Od vode i vina, preko žitarica i drva, životinja i svakodnevnih predmeta, pa do, razumije se, maslina i ulja. Morem i brodom, karavanama kopnom. Od prvih poznatih trgovaca koji su iz Italije preko Tremita i Palagruže dolazili do naše obale i čije tragove nalazimo na Danilu kod Šibenika, pa do najnovijih argonauta koji spajaju Jadran.

O važnosti ulja u srednjem vijeku govori nam i to da se u izvorima koji spominju dubrovački kraj već u 12. stoljeću spominju masline. Bilježimo tako da se u Senj i Rijeku iz Zadra godine 1281. izvozi maslinovo ulje, a odredba 106. knjige III splitskog Statuta iz 1312. određuje da svaki obrađivač mora nasaditi šest panjeva maslina na svaki vrit vinograda, pod prijetnjom kazne od 4 solida. Ne govoreći o onima koji su obitavali u različitim vremenima u našim gradovima i onima koji su obrađivali i koristili masline, recimo zanimljiv podatak kako višim zadarskim gradskim slojevima već u 14. stoljeću maslinici donose čak 25 posto prihoda.

Šibenik – izvoznik

Odredba u Statutu grada Šibenika regulira uspostavu i obradu vinograda i njihovih proizvoda na Zlarinu, tako da se uz lozu u vinogradu moraju zasaditi i masline. Za Šibenik su nam sačuvani podaci da je bio i izvoznik ulja. Tako je od rujna 1441. do rujna 1443. iz Šibenika izvezeno 1200 modija ulja u prosječnoj vrijednosti 3500 dukata, što odgovara samo sedmini Giustinianove procjene šibenske proizvodnje ulja od 25.000 dukata. Na primjeru Šibenčanina Jerolima Ivetića iz 1492. vidimo da od ukupno 337 gonjaja zemlje maslinici čine 3 posto (10 gonjaja).

Da je bilo i kriznih vremena saznajemo iz izvora koji nam kaže kako mletačka vlada 27. listopada 1425. izdaje zabranu za izvoz ulja, sira i drugih stvari igdje osim u Veneciju. A godine 1510. velika hladnoća je uništila smokve i masline koje se dugo vremena nisu oporavile, što je bio veliki udarac, ovaj put, splitskoj privredi jer su smokve i ulje bile važni izvozni proizvodi. Zabilježimo ovdje i crticu kako je godine 1565. mletački Senat naredio obnovu maslinarstva u Dalmaciji zbog nedostatka ulja u Veneciji.

Poznato je kako je u naše krajeve, na cijelu istočnojadransku obalu dobar dio ulja uvažan upravo iz Italije, točnije s jugoistočnog dijela poluotoka. No, povremeno i naše dalmatinske luke izvoze viškove svoje proizvodnje ili pak njihovi trgovci preprodaju višak zaliha ulja ovisno o urodu. Tako je jednom duždevom naredbom iz srpnja 1423. dopušteno Zadranima da u Senj i Rijeku odvoze ulje (uz sir i vino) koje potječe iz gradske okolice ili zaleđa.

Što se tiče Šibenika, tijekom razdoblja 1441.–1443., u Kvarner se izvozi 5000 libara, 521 modij, 2 mijeha i 4 bave ulja, što ukupno čini više od tri tone i 28.000 litara ulja. Iz Splita se 1511. godine na Kvarner izvozi jedan caratello ulja; godine 1515.–1517. uvezlo se dvije botte, dva caratellia i tri cavi cerchiadi ulja, a 1528.–1530. dvije bave ulja. Čini se malo, ali ovo su nam podaci do kojih smo mogli doći. Naravno da arhivi kriju još mnogo toga. I čekaju nove naraštaje mladih istraživača.

Iz novog broja časopisa Maslinar

NARUČITE ČASOPIS

 

Previous
Next
Previous
Next