Temelji maslinarstva | Svaki je splitski vrt morao imati šest maslina

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Povjesničar Maslinara Željko Krnčević zavirio je u srednjovjekovni splitski statut koji je između ostalog propisivao i sadnju te njegu maslina

Dragi čitatelji, u prošlom broju Maslinara donijeli smo članak o maslinama i ulju u nekim od statuta gradova na hrvatskoj obali Jadrana. Stvarno je interesantno pročitati na šta se sve pazilo i o čemu se vodilo računa. Zanimljivo bi bilo proučiti cijelo gradivo iz kojeg bi se dalo izvući raznih zaključaka o važnosti i mjestu masline u različitim podnebljima.

Vodnjanski statut

Pročitajmo kako su se stvari vezane uz maslinarstvo rješavale u Splitu i Šibeniku, ali prije toga podijelimo jednu od interesantnih priča. Tako se recimo, u jednom od starijih statuta, onom dubrovačkom, koji potječe čak iz 13. stoljeća (iako je naravno doživio niz preinaka), maslina i ulje gotovo i ne spominju. A kako su Dubrovčani vodili računa o svemu, baš me to pomalo i čudi. Kad uzmete u ruke taj Statut i počnete ga čitati, vidjet ćete da je mnogo stvari regulirano tako da bi se i danas mogle primjenjivati. Ali, o ulju samo u jednom članku, napisanom Godine Gospodnje 1336. I to samo o mjerama.

” Mi, Nikola Faliero, knez dubrovački, s Malim i Velikim i Općim vijećem spomenutoga grada i uz odobravanje puka okupljenoga, po običaju, na glas zvona, određujemo i naređujemo: budući da su neispravni mnogi utezi kojima se važe trgovačka roba i ostale stvari, a također i mnoge mjere lakata kojima se mjere tkanine, kako vunene, tako lanene, i jer se isto tako nalaze mnoge neispravne mjere za vino i za ulje, da se moraju svake godine izabrati tri plemića čiji zadatak neka bude tragati po Gradu za utezima i laktovima i mjerama što su neispravne i bez pečata i za onima koji važu i mjere krivo i koji štogod prodaju skuplje nego što moraju prema propisima Statuta. I neka od svih koje otkriju da su kršili prije spomenuto ili nešto od toga, dobiju polovicu globe.”

Dakle, već stoljećima isti problemi. Oni koji varaju i oni koji ih otkrivaju i kažnjavaju. Da je tomu tako nalazimo i u Poglavlju 45 Statuta grada Šibenika, tiskanom godine 1608. I ovaj je članak interesantan i po tome što se ovakva djela događaju i u današnje vrijeme, a što je na svojoj koži osjetio i pisac ovih redaka. Dakle – O kažnjavanju onih koji beru ili dadu brati tuđe masline – “Također je odlučeno i nanovo propisano od većeg dijela rečenog Generalnog vijeća, da se ubuduće nijedna osoba, bilo kojeg staleža i položaja, ne usudi i ne drzne brati ili dati brati tuđe masline, pod prijetnjom kazne od deset libara za svaki put i za svakog prekršitelja, koje treba platiti Općini u roku od osam dana, i ako ne plati, da se bičuje po uobičajenim mjestima Šibenika…”.

Splitski statut

I Splićani imaju članke o maslinama i ulju u svojim starim pravnim aktima. Prvi gradski statut pod naslovom Capitularium dao je godine 1240. sastaviti splitski potestat Gargan de Arscindis iz Ankone koji je popisao dobre gradske običaje (consuetudo) i pridodao im druge pravne norme. Ovaj je statut poslužio kao okosnica onome koji je nastao 1312. godine i koji je uz izmjene trajao sve do pada Mletačke vladavine 1797. godine. Stvarno su naši gradovi i komune imali sređene akte o svim segmentima življenja. Pročitajmo kako su Splićani u svom Statutu regulirali sadnju maslina: Dakle, O zasađivanju maslina, a ova je statutarna odredba napravljena od notara Stjepana i potvrđena u Velikom vijeću grada Splita 23. studenoga 1333. godine.

“Isto tako određeno je i naređeno da se svake godine u Velikom vijeću imenuju dva službenika zadužena za prijavljivanje svih i svakog onog tko ne bi zasađivao masline, i to šest sadnica maslina na svakom vritu (vinograda) prema statutarnim odredbama, a ti (službenici) moraju, svaki od njih, dobiti godišnje od komune 6 libara malih (denara). A ako ti službenici ne bi prijavili (prijestupnike), neka svaki od njih za kaznu plati dvadeset pet (libara) malih (denara). I neka se svake godine oglasi da onaj tko hoće nasaditi vinograd dođe i da je dužan doći da se zapiše kod službenika za to vrijeme određenih od strane tadašnjeg upravitelja grada Splita. A oni koji ne zasađuju masline ili ne dođu da se zapišu, neka po svakom vritu plate 40 malih solida, a uz to ostaju i dalje dužni zasaditi (ih). I isto tako svatko može u tim stvarima prijaviti (prekršitelje) prema statutarnim odredbama.”

Ulomak teksta iz 40. broja časopisa Maslinar.

Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis.

Previous
Next
Previous
Next