Zašto je važna drača u masliniku

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin

Suradnik Maslinara dr. sc. Kristijan Franin piše o prirodnim neprijateljima u masliniku i tvrdi da im da bi opstali, treba osigurati prikladno stanište.

Nekada, ne baš tako davno u mjesecu studenom bilo je vrlo živo u maslinicima diljem naše obale i otoka. Odvijala se berba, sakupljali plodovi i spremale marende. Poznata je bila narodna poslovica „mrtvi dan-skale van“ koja je naviještala početak ubiranja brižno njegovanih plodova tijekom godine. Sunčano i hladno vrijeme, prozebli prsti bili su tada sinonim ovog događaja. Međutim, studeni je već dugo sve samo ne studen, a berba je i ove godine najvećim dijelom završena već krajem listopada.

Štitaste uši
Iako na maslini nema vidljivih vanjskih manifestacija ulaska u razdoblje mirovanja kao što je to primjetno na listopadnim voćnim vrstama, ova biljka u studenom ulazi u zasluženi odmor. Bez obzira na to što je najveći dio poslova u masliniku iza nas, poželjno je iskoristiti zimske sunčane dane za sve zahvate koje je u ovom periodu moguće obaviti. Preporuka je nakon berbe zaštititi masline od paunovog oka nekim od dozvoljenih pripravaka. Osim toga ovo je idealno vrijeme za pomlađivanje starih i zapuštenih maslinika, te stradalih i neproduktivnih stabala. Moguće je također i pomlađivati stabla stradala u požaru. Budući maslinari koji tek planiraju podići nasad mogu iskoristiti predstojeći zimski period za pripremu površine za sadnju.

Početkom godine trebalo bi pregledati maslinike na prisutnost štitastih ušiju. Najznačajnija vrsta u maslinicima je maslinina štitasta uš (Saissetia oleae). Međutim nerijetko se pojavljuju i neke druge vrste kao npr. vunasta uš lempirike (Lichtensia viburni), jabučna koma uš (Lepidosaphes ulmi), maslinina siva štitasta uš (Parlatoria oleae) i štitasta uš kore masline (Pollinia pollini). Iako su štitaste uši gospodarski najčešće ne tako bitni štetnici, problem je u tome što kada se jednom nasele u nasad, uglavnom ih se jako teško riješiti. Ovo su fiziološki značajni štetnici, što znači da postupno oslabljuju stabla i dovode do polaganog propadanja nasada.

Čađavica je siguran znak
Kada govorimo o napadu štitastih ušiju zanimljivo je to što ih maslinari najčešće ne uočavaju, ne reagiraju pravodobno ili ignoriraju pojavu istih. Više je razloga tome, a jedan od njih je taj što većina ovih štetnika ne uzrokuje izravno oštećenje plodova pa brza reakcija obično izostaje. Osim toga navedene vrste se gotovo nikada ne pojavljuju odjednom u visokoj populaciji i nije ih lako u početku detektirati. Međutim, ukoliko nakon pojave ne reagiramo odmah, u povoljnim uvjetima će se vrlo brzo proširiti po nasadu, a tada će zaštita biti puno teža. Pojava ušiju se zapravo najčešće uočava kada se razviju gljive čađavice koje su uglavnom siguran znak razvoja štetnika. Iako ih uglavnom možemo naći na tanjim grančicama i deblu, pojedine vrste vezane su isključivo za plodove. Šire se u pravilu pasivno, najčešće putem vjetra i vode, ali i zaraženim sadnim materijalom. Uvjeti koji pogoduju razvoju ovih vrsta su primarno položaj, uzgojni oblik te gustoća sklopa. Čini se da i sortiment ima određenu ulogu u privlačenju štitastih ušiju. Tako neki naši autori navode osjetljivost sorti krupnijeg ploda na maslininu sivu štitastu uš. Agrotehničke mjere kao što su rezidba i gnojidba također utječu na visinu populacije. Intenzivno navodnjavani i obilno gnojeni maslinici, posebno dušikom pogoduju pojavi ovih štetnika. Rezidbom se odstranjuje dio zelene mase, otvara se krošnja i omogućuje bolja cirkulacija zraka što smanjuje intenzitet pojave ali i visinu šteta. Osim toga jaki vjetrovi i kiše, te sunčevo zračenje također negativno utječu na razvoj ovih kukaca. Od kemijskih sredstava u Hrvatskoj dozvolu imaju tri pripravka, a to su: bijelo ulje, mineralno svijetlo ulje i sredstvo na bazi piriproksifena. Od navedenih sredstava za zimsko tretiranje prezimljujućih jaja maslinovog mediča i maslinove štitaste uši mogu se koristiti mineralna ulja u koncentraciji 3 do 4 posto i to tijekom mirovanja i početka vegetacije pa sve do faze bubrenja pupova ili u koncentraciji od 5 posto u fenofazama formiranja cvjetnih resa i bubrenja cvjetnih pupova. Nepridržavanje agrotehničkih mjera i neadekvatna kemijska zaštita također pridonosi razvoju štetnika. Štitaste uši mogu brzo razviti otpornost na djelovanje kemijskih sredstava. Osim toga dokazano je da učestalo korištenje insekticida u suzbijanju ostalih štetnika kukaca, npr. maslinine muhe i moljca, uzrokuje uništavanje korisnih kukaca tzv. prirodnih neprijatelja, a posljedica toga je porast populacije štitastih ušiju. Literaturni podaci navode brojne vrste parazitoida (osice) i predatora (bubamare, mrežokrilke i neke vrste grabežljivih grinja) koji se hrane navedenim vrstama. Od bubamara su na našem području posebno značajne vrste rodova Chilochorus, Exochomus i Scymnus. Iako se biološka zaštita čini učinkovito rješenje, da bismo je što bolje iskoristili potrebno je ispuniti određene uvjete.

Prikladno stanište
Naime, da bi prirodni neprijatelji opstali, odnosno uopće se zadržali u masliniku treba im osigurati prikladno stanište. Stanište ili tzv. ekološka infrastruktura predstavljaju najvećim djelom samonikle zeljaste, ali i neke drvenaste biljne vrste. Neobrađeno golo tlo nikako ne pogoduje privlačenju i brojnosti korisnih kukaca. Uzimajući u obzir da su odrasli parazitoidi fitofagni, za opstanak im treba hrana koju uzimaju u obliku nektara i peludi sa cvjetova. Dakle, ukoliko postoji hrana za odrasle oblike, onda će i njihova plodnost biti veća, odnosno odlagat će veći broj jaja u svoje žrtve. Kada govorimo o predatorima, bez obzira što su s obzirom na prehrambene navike mesojedi, zanimljivo je da i oni posjećuju cvjetove u potrazi za nektarom. Naime, istraživanja su pokazala dostupnost peludi i nektara grabežljivcima povećava plodnost i produljuje životni vijek. Stoga je bitno održavati korovnu floru u maslinicima u kojima je to naravno moguće. Povoljno bi bilo barem ostaviti zakorovljen rubni dio nasada koji ne predstavlja izravnu konkurenciju maslinama za vodom, hranjivima i prostorom. Drvenaste biljne vrste od kojih su neke sastavni dio sredozemne makije (brnistra, divlja ruža, drača, bršljan, krkavina, kupina) također pridonose privlačenju korisnih organizama, pa je stoga poželjna i njihova prisutnost u blizini maslinika.

 

Preuzeto iz 61. broja časopisa Maslinar, prosinac 2019.

Za više informacija o maslinama i maslinarstvu, pretplatite se na časopis Maslinar.

Previous
Next
Previous
Next