Zašto je važno skidati vodopije i kako to treba raditi

Vodopija je drvni izbojak koji se javlja na mnogim voćkama, pa tako i na maslini. Ovako ga opisuju naši stariji voćarski pisci: Mlazovi su visoke i tanke naglo rastuće šibe koje izbijaju obično iz mjesta na kojima se je bilo to po stablu ili starijim granima nakupilo premnogo mezge. Mlazovi najpače mlađih voćaka troše silu hrane, te se kod voćaka koje rode odstranjuju (Radić, 1909).

Neplodne šibe

Mlazovi (vodopije) duge su vitke i mekane neplodne šibe koje nastaju iz prigodnih pupova izraslih na starijem dijelu grane ili na samom stablu. Troše mnogo hrane, a obično loše dozrijevaju, zato se obično odstranjuju s voćaka (Ritting, 1942). Vodopija je snažan vegetativni izbojak s dugačkim internodijama. Vodopije rastu gotovo okomito na gornjoj strani vodoravne grane smještene u unutarnjem sjenjenom dijelu krošnje i na vrhovima prikraćivanih stabala (Gucci-Cantini 2008).

Vodopiju Talijani nazivaju succhione (mlaz), a Francuzi gourmand (izjelica). Naši sinonimi za nju su: divjaka, mulac, mašjun, mlaz. Budući da se nalazi na glavnom putu sokova, može u jednoj godini narasti i do 1,5 m. Ostaje neplodna 3-4 godine. Otima hranu (i vodu) svim potrošačima iznad sebe, pa oni u razvoju zaostaju. Javlja se i na mladim stablima u prvim godinama života dok krošnju tek formiramo. Za njih je i opasna, jer remeti planirani oblik krošnje, slabi glavne grane i zgušnjava unutrašnjost krošnje. Zato ih valja redovito skidati do temeljne grane. Isto to valja učiniti i na rodnim stablima, premda se na njima rijetko javljaju.

Njihova pojava općenito znači ili ukazuje na poremećaj. Poremećaj može biti djelomičan (jedna ili dvije grane) ili potpun (cijelo stablo). Poremećaj nadalje može biti uzrokovan fiziološkim ili patološkim čimbenicima. Od fizioloških čimbenika spominjem odnos korijen/krošnja i drvo/list i sve što na taj odnos utječe: voda, hrana, temperatura i dr. Za naše prilike najčešći uzrok poremećaja i zastoja u rastu jest voda, odnosno manjak vode u tlu. Suša je redovita pojava, a krš propusno i bezvodno tlo. Odatle za maslinu mnoge nedaće i nevolje: slabi prirast, slabi rod, neredovit rod, rana starost i dr.

Postupna rezidba

Od patoloških čimbenika razoran utjecaj imaju neke bolesti (paunovo oko, rak) i štetnici. Najčešći, glavni štetnik je granotoč. Ako se na donjem dijelu grane pojave izboji, a gornji dio grane nema dovoljno prirasta, očit je znak da taj dio grane trpi. Pregledom grane lako je otkriti uzročnika, no za granu je nažalost kasno – odsjecanje grane do zdravog dijela je jedini izlaz.

Na ostatku odsječene grane izbit će brojni izbojci i vodopije. Ovisno o duljini i debljini ostatka provodi se i rezidba tj. eliminacija novih izbojaka. Na dugoj grani provodi se postupna rezidba, ostavlja se veći dio izbojaka dok se grana ne zaodjene, a onda se uklone suvišni. Na kratkoj grani pomaže se vršnim izbojcima da što prije narastu i zamijene odsječeni dio. Zato se ostave 3-4 najjača izbojka na vrhu, ostali uklone.

Stablo pomlađeno iz glavnih grana ili iz debla baca na stotine novih izbojaka koji su odreda ravni-vodopije.

Starije stablo tjera i mnoge izdanke iz korijena ili iz panja. Ovi se izdanci uklanjaju, oni na stablu ostavljaju. U drugoj godini uklanja se dio, a u trećoj sve osim onih koji će tvoriti buduću krošnju. Za razliku od starije prakse, danas preporučamo ostaviti veći broj izbojaka-grana. Tim načinom sprječavamo prekomjeran i brz razvoj grana, buduća krošnja dobiva grmolik oblik i ne bježi uvis, bolje je iskorišten zračni prostor.

Forsiranjem na rod vodopija ne daje željeni rezultat: vodopija ne daje rod nego urodnicu: Sitne plodove bez sjemenke, koji do berbe otpadnu. Prema tomu ako želimo iskoristiti vodopije za plod, valja počekati da dostignu fazu zrelosti i onda ih prstenovati, a u berbi odrezati. Starija stabla s jako izraženim panjem tjeraju svake godine mnogo izdanaka-vodopija iz panja, jer je kod njih odnos korijen/krošnja davno poremećen. Te izdanke valja redovito uklanjati, no ne gaženjem (kao u prošlosti) nego rezanjem. A najbolje je stablo pomladiti.

Dobroslav Elezović

Članak je objavljen u novom broju Maslinara koji možete naručiti na sljedećem linku