Ovog smo tjedna deset najvažnijih pitanja o maslinarstvu postavili maslinarki Evi Mariji Čurin, vlasnici OPG-a Seca
- Možete li nam nešto reći o počecima i motivima bavljenja maslinarstvom?
Naša je priča u osnovi obiteljska. Počela je još prije nekoliko desetljeća, kada se moj otac vratio iz Ljubljane na otok i zasadio 500 maslina. Isprva su se time bavili on i moja majka, a s odrastanjem i ja. Život u prirodi i s biljkama poveo me putem agronomije pa sam 2015., završivši studij dobila od oca jednostavno pitanje: „Želiš li se nastaviti baviti maslinama ili ne?“ S odgovorom „da“ na poklon sam dobila 500 novih stabala, tako da se sada brinem o otprilike 1000 stabala maslina.
- Koliko se to promijenilo od početka do danas u vašem i svjetskom maslinarstvu?
Maslinarstvo se uistinu jako promijenilo od naših početaka pa do danas. Iako nešto sporije, Hrvatska ipak prati svjetske trendove, pa tako i Hvar. Ovdje je dugo prevladavao tradicionalni način rada – ručna berba, prerada u starim uljarama i prijenos znanja usmenom predajom i iskustvom starijih. Danas imamo moderne tehnologije, mehanička pomagala za branje, moderne uljare koje omogućuju preradu u roku od nekoliko sati nakon berbe i slično. I što se tiče samog održavanja maslina puno je više sredstava za zaštitu, dohranu, prevenciju bolesti i slično. Lakše je, ali s druge strane i teže konkurirati.
- Što su prednosti, a što manje bavljenja maslinarstvom?
Najveća je prednost ono zbog čega i radim ovaj posao, a to je ljubav prema prirodi i tradiciji. Ovo nije posao poput ureda, nisi vezan fiksnim radnim vremenom i ne radiš za drugog. Kroz bavljenje maslinarstvom čuva se naša kultura i naslijeđe, prenosi se dalje, a rezultat tog rada je proizvod izuzetne kvalitete i vrijednosti koji nas predstavlja na svjetskoj razini. To je svakako vrijedna pogodnost. Također, berbe i rad oko maslina još uvijek okupljaju obitelj i prijatelje tako da je tu i emocionalna komponenta.
S druge strane, maslinarstvo traži jako puno truda i ulaganja, ali i donosi puno neizvjesnosti, posebno u našim uvjetima gdje ovisimo ponajviše o prirodi. Ponekad se višemjesečni ili čak višegodišnji trud u nekoliko minuta pretvori u katastrofu. Vremenske nepogode u tren unište sve što si ulagao tako da nema garancije za uspjeh. Isto tako, veže te praktički na cjelogodišnju brigu, puno fizičkog i napornog rada te brigu i stalno učenje o promjenama, bolestima, nametnicima,… Ulaganja su značajna, a povrat se ne događa preko noći.
- Postoje li u maslinarstvu trendovi i ako da, koji bi to bili?
Naravno, kao i u svakoj drugoj djelatnosti. Na razini svijeta trendovi su superintenzivni nasadi s mehaniziranom berbom što polučuje veliku produktivnost i stabilniju cijenu. Također, raste trend ekološke proizvodnje i certifikacije, ali i uzgoj hibridnih sorti, osobito španjolskih. To su sorte križane da daju visoke prinose i budu otporne na bolesti i štetnike.
U našim krajevima ipak se preferira kvaliteta, a ne količina. Spomenuti svjetski trendovi dovode do proizvodnje ulja ujednačenog profila i cijene i nemaju takvu raznolikost i prepoznatljivost kao naša ulja. Zato mislim da prednost ipak ima tradicija.
- Koje sorte preferirate u svojim maslinicima i zašto?
U našim su maslinicima apsolutni favoriti domaće sorte. Većinu našeg maslinika čini oblica, autohtona hvarska sorta, a zatim i levantinka. Ima tu i nešto ostalih sorti, redom mediteranskih, od kojih prednjače talijanske, ali uvijek su glavne domaće. Prije svega, one su dio kulturne i povijesne baštine, stoljećima su prilagođene našoj klimi i podneblju, daju ulja izuzetne kvalitete i prepoznatljivih aroma. Vrlo su autentične i to treba očuvati. Nije nam cilj imati sorte koje možete kupiti na polici bilo kojeg dućana bilo gdje u svijetu. Trebamo znati tko smo i tako se predstavljati. Masline su dio našeg identiteta.
- Domaće ili strane sorte – i razlozi za i protiv?
Kako je već rečeno, mi smo uvijek za domaće. Prilagođene su, otporne i autentične. Imaju one i svojih mana, bez daljnjega. Ono po čemu je npr. oblica prepoznatljiva ( u negativnom smislu) je nestabilna rodnost. S njom se nikad ne zna sa sigurnošću – može biti izvrsna i rodna godina, a može biti i vrlo oskudna. Također, obično joj nakon jako rodnih godina treba oporavak pa iduća godina bude skromnija. Domaće sorte su i nešto osjetljivije na neke nametnike, primjerice muhu, pa je potrebno dosta brige i znanja.
Strane sorte, posebno one ciljano razvijene za superintenzivne nasade, imaju prednost u visokoj i ujednačenoj rodnosti i otpornosti. Na neki način garantiraju uspjeh. Ali ono što im nedostaje je prepoznatljivost i karakter. Nemaju svoju jedinstvenost i time gube poveznicu s lokalnim identitetom.
S obzirom da ovdje, pogotovo na otoku, nemamo prostorne ni tehničke uvjete za takve superintenzivne nasade s mehaniziranom berbom, ono što nam preostaje kao put isticanja je tradicija i kvaliteta. U svakom zlu neko dobro.
- Koje vlastito ulje koristite u svom domu i uz koja jela?
U svojoj kuhinji upotrebljavamo sva ulja koja proizvodimo, jer smo dosta gurmanski orijentirani pa volimo kombinirati i sljubljivati namirnice. Ne koriste se ulja svake godine na isti način, jer im karakteristike ovise o uvjetima i klimi te godine, ali pratimo gorčinu, pikantnost, svježinu, aromu pa usklađujemo s jelima. Primjerice, ovogodišnju levantinku koristimo u rižotima, posebno ribljim, uz pečenu ribu ili uz domaće sireve. Aromatizirano ulje s limunom odlično je za salate ili ribu, ali mi ga jednostavno obožavamo s desertima.
8.Koja je budućnost hrvatskog i svjetskog maslinarstva?
Budućnost svjetskog maslinarstva ide u industrijskom smjeru. Kao što sam ranije spomenula, to je smjer tehnologije, mehanizacije, smjer kvantitete. To će svakako obllikovati cijene i dostupnost ulja, zadovoljit će potrebe masovnog tržišta, ali i smanjivati razlike i konkurentnost.
Zato bi budućnost hrvatskog maslinarstva trebala ići u suprotnom – tradicijskom smjeru. Čuvati autohtone sorte i njegovati otočki terroir. To su ulja jakih identiteta, povezana s prostorom i tradicijom. Ulja koja imaju karakter i autentičnost, a to je ono što će ih isticati i na svjetskoj razini, kao što se i sada može zamijetiti na svjetskim natjecanjima.
- Koji su vaši i kratkoročni i dugoročni planovi?
Kratkoročno, nastavljamo ulagati i obrađivati postojeće maslinike. Redovita obrada, zaštita od nametnika, tradicionalna berba i praćenje kvalitete ulja. Također, radimo na promociji našeg ulja kroz izravnu prodaju i sudjelovanje na natjecanjima, jer je to ono što potvrđuje kvalitetu i gradi prepoznatljivost.
Dugoročno, cilj nam je održati i zaštititi nasade domaćih sorti, posebno autohtone oblicu i levantinku i prenijeti tradiciju budućim generacijama. Priča o ulju dio je hvarskog i osobnog identiteta i želimo da taj identitet ostane snažan i prepoznat kao autentičan otočki brend.
- Što biste savjetovali nekome tko se tek počinje baviti maslinarstvom?
Ako to zaista ne voli, nek ne kreće u to.
Cijela ta priča zvuči lijepo i tradicionalno i povuče te neka osobna odgovornost da održiš taj identitet, ali maslina zaista traži jako puno brige, rada i strpljenja. Ona te nauči i frustraciji i toleranciji, ne nagrađuje odmah niti proporcionalno uloženom. Ako čovjek u tome ne uživa, vrlo brzo mu postane teret. Ali ako zaista voliš masline, onda te sam proces nagrađuje, postane ti način života i u tome se nalazi zadovoljstvo.
Maslinarstvo ne smiješ gledati kao posao, jer ćeš brzo dati otkaz. Treba ga gledati kao strast i kao način života. To te poveže s prirodom, obitelji, zajednicom i otokom. Na kraju, kad nakon svega truda i možda razočaranja dočekaš dobru i rodnu godinu, čini ti se da se sve vratilo duplo. Tada osjetiš ponos i zadovoljstvo da si stvorio nešto autentično i vrijedno.
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
