Evo kako najvažnije domaće sorte reagiraju na klimatske promjene

Maslina je u hrvatskom priobalju i na otocima stoljećima rasla u uvjetima koji su već sami po sebi bili zahtjevni: malo tla, puno sunca, neredovite oborine i česti vjetrovi. Upravo su se iz takvog okoliša razvile domaće sorte koje danas čine temelj uzgoja. No klimatske promjene posljednjih godina stavljaju i te provjerene sorte pred pritiske kakvi ranije nisu bili uobičajeni. Više temperature, dulja sušna razdoblja, tople zime i nagle vremenske oscilacije mijenjaju način na koji maslina ulazi u cvatnju, zameće plod i dozrijeva, a razlike među sortama postaju izraženije nego ikad prije.

Oblica, Bjelica, Lastovka

Oblica, najzastupljenija hrvatska sorta, dugo je slovila kao simbol otpornosti. Njezina sposobnost preživljavanja u suhim godinama temelji se na umjerenom vegetativnom rastu i učinkovitoj regulaciji vode. Ipak, u novim klimatskim okolnostima jasno se vidi da produženi toplinski valovi u proljeće mogu znatno smanjiti oplodnju. Sve češće se uočava prorijeđena cvatnja i neujednačeno zametanje plodova, osobito u maslinicima na plitkim i osiromašenim tlima. Ondje gdje je tlo bogatije organskom tvari i gdje se vodi računa o očuvanju vlage, Oblica pokazuje znatno veću stabilnost i zadržava svoj proizvodni potencijal.

Istarska bjelica posljednjih se godina potvrđuje kao sorta koja se relativno dobro nosi s klimatskim pritiscima. Otporna je na niže zimske temperature, ali i na ljetnu sušu, što joj daje prednost u godinama sa izraženim ekstremima. Više ljetne temperature često ubrzavaju dozrijevanje, ali bez većih negativnih posljedica na stabilnost uroda, pod uvjetom da stablo ne uđe u snažan vodni stres. Upravo zato Bjelica sve češće nalazi mjesto i izvan svojih tradicionalnih područja, iako i kod nje uspjeh uvelike ovisi o tlu i položaju.

Lastovka, sorta južnog Jadrana, razvijala se u izrazito toplim i suhim uvjetima, što joj daje određenu prednost u vremenu sve češćih ljetnih vrućina. Dobro podnosi visoke temperature i pokazuje solidnu sposobnost zadržavanja plodova u sušnim godinama. Međutim, tople zime sve češće remete ujednačenost cvatnje, osobito na nižim i zaklonjenim položajima, pa se rezultati mogu znatno razlikovati od lokacije do lokacije. Kod Lastovke se tako jasno vidi koliko mikroklima postaje presudan čimbenik.

Drobnica i Levantinka

Drobnica, tradicionalno prisutna u srednjoj i južnoj Dalmaciji, zahvaljujući sporijem rastu i manjoj lisnoj masi relativno dobro podnosi manjak vode. U uvjetima klimatskih promjena pokazuje solidnu stabilnost, ali je osjetljiva na nagle temperaturne promjene u proljeće. Brzi prijelaz iz hladnijeg u vrlo toplo razdoblje može poremetiti cvatnju i smanjiti oplodnju, što se kasnije odražava na urod. U mješovitim maslinicima Drobnica često doprinosi ravnoteži i smanjuje ukupni rizik proizvodnje.

Levantinka jasno pokazuje koliko je odnos sorte i okoliša presudan. U tradicionalnim područjima uzgoja dobro podnosi sušu i visoke temperature, no na novim lokacijama, osobito na tlima slabije strukture, sve češće pokazuje znakove ljetnog stresa. To se može odraziti na krupnoću ploda i randman ulja, zbog čega ova sorta zahtijeva pažljiviji pristup u izboru položaja i agrotehnike.

U takvim okolnostima savjet maslinarima ne može biti jednostavan niti jednoznačan. Klimatske promjene jasno pokazuju da se maslinik ne smije oslanjati na jednu sortu, bez obzira na njezinu tradiciju i kvalitetu. Mješoviti sortiment, u kojem se kombiniraju domaće sorte različitog ritma cvatnje i dozrijevanja, smanjuje rizik da nepovoljni vremenski uvjeti u jednoj fazi vegetacije ugroze cijeli urod. Kod novih sadnji prednost treba davati sortama koje su se već dokazale u lokalnim uvjetima, uz oprezno uvođenje drugih kompatibilnih sorti koje mogu povećati otpornost sustava.

Briga o tlu

Jednako važna kao izbor sorte postaje briga o tlu. Maslinik koji ima dovoljno organske tvari bolje zadržava vlagu, ublažava temperaturne ekstreme u zoni korijena i omogućuje stabilniju ishranu stabla. U uvjetima sve češćih suša očuvanje „živog“ tla više nije dodatna mjera, nego temelj prilagodbe klimi. Masline na takvim tlima ulaze u stres kasnije i iz njega se brže oporavljaju.

Rezidba se također mora prilagoditi novoj stvarnosti. Prejako otvaranje krošnje u godinama s ekstremnim temperaturama povećava rizik od ožegotina i dodatnog iscrpljivanja stabla. Umjerenija rezidba, koja čuva dovoljno lisne mase za zaštitu debla i glavnih grana, pokazuje se sigurnijim pristupom, osobito kod osjetljivijih sorti. Cilj više nije maksimalan prinos u jednoj sezoni, nego dugoročna vitalnost stabla i stabilnost uroda.

Ondje gdje je dostupno, navodnjavanje treba koristiti promišljeno i ciljano. Kratke intervencije u vrijeme cvatnje i početka nalijevanja plodova mogu značajno smanjiti stres i poboljšati zametanje, dok pretjerano zalijevanje, osobito u kasnijim fazama, često narušava ravnotežu stabla i kvalitetu ploda. Različite sorte različito reagiraju na vodu, pa poznavanje njihove biologije postaje ključno za pravilne odluke.

Klimatski pritisci neće nestati, ali hrvatsko maslinarstvo ima snažan temelj u domaćim sortama koje su stoljećima učile preživljavati u teškim uvjetima. Ono što se danas mijenja jest potreba za preciznijim upravljanjem. Izbor sorte, briga o tlu, prilagođena rezidba i razumno upravljanje vodom postaju nerazdvojni dijelovi iste strategije. Maslina i dalje ostaje simbol izdržljivosti, ali samo u maslinicima u kojima se znanje o sorti i okolišu pretvara u svakodnevnu praksu.

Mirjana Jović

Ostatak teksta možete pročitati u novom broju Maslinara koji možete naručiti na sljedećem linku