Kompost od komine maslina je vrijedan resurs, ali može biti i opasan za biljke

Nakon uvođenja novog zakonskog okvira 2025. godine, neposredno pred berbu maslina, hrvatsko maslinarstvo suočilo se s novom realnošću. Zakon je po prvi put omogućio izravnu primjenu komine maslina na poljoprivrednim površinama, što je u teoriji olakšalo zbrinjavanje ovog nusproizvoda, ali je u praksi otvorilo niz kritičnih pitanja. Dok maslinari u tome vide priliku za smanjenje troškova odlaganja, znanstvenici upozoravaju na potencijalne rizike za tlo i ekosustav.

Upravo na tom razmeđu znanosti i prakse, Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču postao je središte ključnih istraživanja koja bi ovaj nusproizvod trebala pretvoriti iz ekološkog problema u visokovrijedan resurs. .

Opasnost za biljke

Pod vodstvom dr. sc. Marka Černea, višeg znanstvenog suradnika na Zavodu za poljoprivredu i prehranu, provodi se ambiciozan projekt nazova “Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti”, koji spaja iskusne stručnjake i mlade istraživače poput Abdelaalija Olcaida iz Maroka.

Istraživanje, koje se provodi u sklopu programa Hrvatske zaklade za znanost, usmjereno je na pronalaženje održivih metoda obrade komine, s posebnim naglaskom na njezinu fitotoksičnost u svježem stanju. Komina je, unatoč bogatstvu organskom tvari, materijal koji krije opasnosti za biljke ako se s njom ne postupa stručno.

Naime, ona u svježem stanju ima potencijalno fitotoksična i antimikrobna svojstva zbog prisutnosti ostataka ulja, fenolnih spojeva, organskih kiselina i kiselog pH. “Takav materijal ne može se izravno primjenjivati na tlu jer može negativno utjecati na rast biljaka i mikrobiološku aktivnost tla. Upravo zato je nužna prethodna obrada, a kompostiranje se pokazalo kao jedno od najprihvatljivijih rješenja s ekološkog i ekonomskog aspekta“, napominje Černe.

Aerobni biorekatori

Kako bi se odgovorilo na ove izazove, istraživački tim koristi naprednu tehnologiju u obliku aerobnih bioreaktora zapremnine 500 litara. Ovi sustavi omogućuju preciznu kontrolu procesa razgradnje kroz prisilno prozračivanje i kontinuirano praćenje temperature i razine kisika. Cilj je drastično skratiti vrijeme potrebno za stabilizaciju materijala. Dok priroda na otvorenom kominu razgrađuje i do četiri godine, znanstvenici u Poreču taj proces nastoje svesti na svega pet mjeseci.

“Cilj je ubrzati proces biorazgradnje komine i pritom dobiti kvalitetan kompost koji se može sigurno koristiti u poljoprivrednoj proizvodnji. Korištenjem bioreaktora s kontroliranim uvjetima praćenja temperature, vlage i aeracije možemo značajno unaprijediti učinkovitost kompostiranja. Time ne samo da smanjujemo vrijeme obrade, nego i povećavamo kvalitetu konačnog proizvoda“, dodaje Černe.

U srcu istraživanja je potraga za idealnom recepturom kompostne smjese. Istraživači miješaju kominu sa strukturnim materijalima poput slame kako bi osigurali prozračnost, ali ključni faktor je dodavanje dušika. Ispituju se različiti izvori, od industrijske uree do tradicionalnog ovčjeg gnoja, a u novijim fazama fokus se širi i na kokošji, koji i sam predstavlja izazov u zbrinjavanju.

“Ključno je postići odgovarajući omjer ugljika i dušika te osigurati dobru prozračnost smjese. Ako je komina previše zastupljena, smjesa postaje premokra i proces kompostiranja se usporava ili potpuno zaustavlja. S druge strane, dodavanjem strukturnih materijala i izvora dušika možemo značajno poboljšati uvjete za mikrobiološku razgradnju komposta“, pojašnjava.

Projekt se ne zadržava samo unutar laboratorijskih zidova. Ovog proljeća istraživanje je ušlo u izrazito praktičnu fazu na pokusnom imanju Instituta. Tamo se na parcelama tretiranim različitim vrstama komposta prate stvarni proizvodni uvjeti. U sklopu plodoreda zasađene su presadnice ranog kupusa, a planira se nastavak s endivijom, krumpirom i lukom. Svaki korak prati se pod povećalom kako bi se vidjelo kako kompost utječe na vitalnost biljaka i dugoročnu plodnost tla.

Novi zakonski okviri

Posebna pozornost posvećena je novim zakonskim okvirima. Istraživači testiraju primjenu do 80 tona svježe komine po hektaru, što je granica dopuštena novim propisima, uz strogo poštivanje limita od 170 kilograma dušika po hektaru. Cilj je utvrditi gdje prestaje korist, a počinje šteta za usjeve.

“Primjena svježe komine može imati negativne učinke ako se koristi u prevelikim količinama. Fitotoksičnost može dovesti do smanjenog klijanja i rasta biljaka, pa čak i do potpunog izostanka vegetacije. Iako male doze možda neće imati štetan učinak, potrebno je dodatno istražiti dugoročne posljedice i optimalne količine za sigurnu primjenu“, upozorava Černe.

Suradnja sa slovenskim institutom Jožef Stefan i prethodna istraživanja o mikrobnim biokatalitičkim agregatima dodatno osnažuju ovaj projekt, nastojeći razviti univerzalni model primjenjiv kako za velike uljare s modernom opremom, tako i za male maslinare koji koriste klasične kompostne hrpe. Konačni cilj je uspostava kružnog gospodarstva gdje otpad postaje gnojivo, a proizvodni ciklus se zatvara na ekološki i ekonomski najpovoljniji način.

“Ovo je prvi put da sustavno ispitujemo primjenu komposta od komine na više kultura kroz rotaciju. Cilj nam je utvrditi ne samo agronomski učinak, nego i dugoročni utjecaj na tlo. Time želimo dati jasne preporuke proizvođačima i doprinijeti održivijem gospodarenju nusproizvodima u maslinarstvu“, zaključio je Černe.

Tekst preuzet sa portala Agroklub

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku