Bioraznolikost je dodatna vrijednost maslinika

Čitala sam nedavno kako je Portugal zabranio korištenje samohodnih tresača za berbu maslina noću. I zamišljam nepreglednost njihovih maslinika koji se niz obronke Serra de Estrele spuštaju u Atlantik… i zamišljam Portugalce u neizvedivom pothvatu da tisuće i tisuće hekatara poberu ručno. Nekad je maslina bilo možda manje, nekad se bralo od studenog do veljače, a danas to obave ovi roboti koji rade i danju i noću. Naravno, ništa nije besplatno, pa tako i komocija i brzina imaju svoju cijenu. Pomor ptica pjevica je potaknuo udruge za zaštitu životinja i ptica da se pobune i da svojim utjecajem uspiju dobiti zakon na svoju stranu. Nije to mala stvar.

Gdje su ptice

Portugalci su uspjeli zakonom zaštititi ptice pjevice od samohodnih tresača maslina. Sada će šumari i policija noću obilaziti maslinike i kontrolirati te kažnjavati lovce u tami. Kad si samo predočim da je stroj usisavao sve na što je naišao, a između ostalih insekata i životinjica, i ptice, njih gotovo 2,6 milijuna, počinjem stavljati te brojke u perspektivu. Nisu to dvije-tri zalutale ptičice, već sistemsko istrebljenje. I kako ne stati na stranu ptica? Ako razmislimo o našem sustavu vrijednosti prenesenim na masline, o razlozima zbog kojih je naše ulje iz Hrvatske i Istre već peti put uvršteno među najbolja ulja na svijetu, sigurno je među njima i činjenica da imamo male proizvođače koji vode brigu ne o svakom hektaru, nego o svakom stablu, i koji su prepoznali važnost bioraznolikosti za održivost poljoprivrede. O tim elementima indirektno ovisi i kvaliteta ulja. I o pticama pjevicama koje nastanjuju naše maslinike i koje se zajedno s nama, a da mi to i ne primjećujemo, bore protiv štetnika: hraneći se njima. Moguće je da će malo kome u Hrvatskoj zatrebati samohodni tresač maslina, neisplativ za naše relativno male površine pod maslinicima, a i bolje je tako, jer mi je sama pomisao nekako odbojna. Gdje završi tih 2,6 milijuna ptica, jeste li se zapitali? Naše kolege s Iberskog polutoka idu i korak dalje. Naime, u Španjolskoj su 2018. godine kroz projekt Olive Alive proveli istraživanje o bioraznolikosti u maslinicima i utvrdili da iako su maslinici tokom proteklih desetljeća izgubili svoju bogatu bioraznolikost, ipak su flora i fauna u maslinicima čvrsta osnova na kojoj se ta bioraznolikost može spasiti. Očito još uvijek nije kasno. Nakon pristupanja zajedničkoj poljoprivrednoj politici, osamdesetih godina prošlog stoljeća, pokrajina Andaluzija je izgubila brojne biljne i životinjske vrste. Posljedica je to intenzivnog uzgoja, monokulturne poljoprivrede, korištenja herbicida i insekticida čime su se usjevi izlagali novim patogenim organizmima koji su uzeli maha u takvom neprirodnom sustavu upravljanja tlom.

Projekt Olive Alive

Zahvlajujući projektu Olive Alive otkriveno je da u andaluzijskim maslinicima živi 165 vrsta ptica, od kojih 26 ugroženih vrsta, 119 vrsta insekata oprašivača i 58 vrsta mrava, među kojima i jedna vrsta koja se do tada smatrala izumrlom. Od biljnih vrsta evidentirano je 549 vrsta trava i 137 vrsta drveća i grmova. A najveće iznenađenje je zapravo bilo otkriće nove biljne vrste iz obitelji lanilista, u jednom masliniku u okolici Cordobe: Linaria qartobensis. Ovim je istraživanjem samo dokazano ono što su svi odavno znali: bioraznolikost je dodatna vrijednost naših maslinika, ne znamo možda točno u kojoj mjeri jer je teško kvantificirati, ali ona zasigurno ima veliki utjecaj na uzgoj maslina i proizvodnju ulja, na zdravstveno stanje stabala, njihovu rodnost, bujnost i dugovječnost, te sigurno mora biti uzeta u obzir pri planiranju novih poljoprivrednih politika i praksi. I u široj perspektivi, bioraznolikost pomaže pri kontroli erozije tla, bolesti i zaraza, pospješuje plodnost i čuva ekosustav. Tako su Španjolci sastavili i priručnik sa smjernicama za maslinare u kojem se preporučuje koje vrste biljaka, grmova i trava posaditi kako bi se stvorili funkcionalni uvjeti u kojima bi životinje mogle stvoriti svoja skrovišta. Maslina je tako pored svih ostalih korisnih atributa dobila i čast da bude strateška kultura za očuvanje bioraznolikosti u Španjolskoj. Dok nam ptice pjevaju možda nam neće trebati zakon kojim bismo ih zaštitili kao što su to učinili u Portugalu, ali rezultati i smjernice potekle od istraživanja provedenog u Andaluziji mogli bi se itekako provesti i kod nas. Osviješteni postojeći i budući maslinari ne bi trebali zanemariti ovaj aspekt ako su njihovi planovi bavljenja maslinarstvom dugoročni i poznavajući brzinu naše birokracije, nikako ne bi trebali čekati pravilnike, zakone i smjernice, već se sami potruditi da se sačuva naše koliko-toliko prihvatljivo stanje. Srećom, veliki broj maslinara sve to već i primjenjuje i možda još uvijek ekosustavu u našim maslinicima ne prijete ozbiljne opasnosti. Međutim, primjeri dobrih praksi iz okolnih zemalja mogu samo biti korisni. Nije na odmet lekciju usvojiti i primijeniti po potrebi.

Stignete pročitati ovu i još mnoge druge studije dok u debelom hladu promatrate svoje masline čije se sve teže i teže grane spuštaju svakim danom bliže zemlji. Budimo primjer i mi nekome, ne samo po kvaliteti ulja nego i po odnosu prema zemlji koja nas hrani, pa ćemo dogodine biti i šesti put najbolja maslinarska regija svijeta. Ako nam je cilj baviti se maslinarstvom, raditi i živjeti s prirodom, moramo se držati zdravog razuma i pravila koja je priroda napisala. Sve drugo ćemo lako.

Nicoletta Balija

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku