Klimatske promjene nisu više pred našim vratima, one su već zakoračile u našu svakodnevicu. Tome, na žalost, svjedoče temperaturne oscilacije, toplinski udari, manjak oborina te ekstremne meteorološke pojave (olujni vjetar, tuča…). Klimatolozi u svojim istraživanjima napominju da je područje Mediterana, dakle područje najveće maslinarske proizvodnje u svijetu, najizloženije klimatskim promjenama. Stručnjaci predviđaju porast srednje godišnje temperature na Mediteranu u idućem 20-godišnjem periodu za 1°C, a do 2070. godine srednja godišnja temperatura bi, prema prognozama klimatologa, rasla za više od 3 °C. No osim porasta temperature, problem predstavlja i smanjenje ukupne godišnje količine oborina.
Nužna je voda
Iako je maslina kserofitna kultura, odnosno kultura suhih područja, za njenu stabilnu i kontinuiranu rodnost nužna je voda. Prema literaturi donja granica ukupne godišnje količine oborina za uzgoj maslina jest 500 mm, a područjima gdje je godišnja količina oborina manja od 400 mm nužno je navodnjavati masline. Osim ukupne godišnje količine oborina, na rentabilan uzgoj maslina utječe i njihov godišnji raspored. Viša količina oborina pada tijekom zimskog mirovanja masline, kada stabla imaju manju potrebu za vodom, a onda tijekom ljetnih mjeseci dolazi do manjka (deficita). Maslina je posebno osjetljiva na nedostatak vode tijekom cvatnje i zametanja plodova te 10-ak dana nakon odrvenjavanja koštice (od početka do sredine kolovoza), kada započinje intenzivniji rast mesa ploda i nakupljanje ulja u plodu.
Podaci iz literature o granicama ukupne godišnje količine oborina ovise o više čimbenika i ne mogu služiti kao pravilo, već kao orijentir. Naime, na smanjenje uroda uzrokovanog sušom, osim količine oborina utječu: sorta, tekstura tla, udio kamena, vegetacijski pokrov, udio organske tvari, dubina tla, porijeklo korijena, starost i kondicija stabla te duljina sušnog perioda.
Sorte koje se uzgajaju u južnim područjima Mediterana (sjever Afrike, jug Italije i Španjolske) obično su otpornije na sušu, od sorata koje su zastupljenije u sjevernom dijelu (sjever Italije, Francuska, Hrvatska i Slovenija). Od naših sorata, prema navodima literature, možemo izdvojiti Levantinku kao otpornu, dok je Oblica osjetljivija na sušu.
Glinovita i glinovito-ilovasta tla bolje vežu vodu, no u takvim se tlima voda brže kreće kroz mikropore tla i evaporacijom (isparavanjem iz tla) gubi u atmosferu. Stoga je potrebno nakon oborina i na onim lokacijama gdje je obradu moguće provoditi, kada se tlo malo prosuši, provesti plitku obradu kako bi se prekinuo kapilaritet i dio nakupljene (akumulirane) vode očuvao u tlu. Viši udio kamena utječe na brži prolazak vode u dublje slojeve tla te se voda u takvim te pjeskovitim tlima brže gubi iz zone rasta i razvoja korjenovog sustava (rizosfere) masline gdje biljci više nije pristupačna.

Zatravljeni maslinici
U zatravljenim maslinicima, odnosno maslinicima gdje je ispod stabala prisutan vegetacijski pokrov, voda transpiracijom (prolaskom u obliku vodene pare kroz puči biljke) odlazi u atmosferu. Zbog toga je, posebice u mladim maslinicima, ukoliko je to moguće, potrebno obrađivati ili redovito kositi površinu ispod stabala maslina. U uvjetima gdje postoji tradicija uzgoja masline s ovcama ovakav način uzgoja se pokazao učinkovit, jer one brste vegetaciju ispod stabala maslina te obogaćuju tlo organskom tvari koja utječe na bolje vezanje vode u tlu. Porijeklo, odnosno nastanak korijena također utječe na mogućnost iskorištavanja nakupljene (akumulirane) vode u tlu. Naime, korijen koji se razvija iz sjemenke masline, tzv. generativni korijen ima izraženiji rast u dubinu te je time bolje crpljenje vode iz dubljih slojeva, dok korijenje koje se razvija iz reznice, tzv. adventivno korijenje ima izraženiji površinski rast u širinu. Ovaj površinski rast još je izraženiji ukoliko se mlada stabla maslina intenzivnije navodnjavaju. U takvim uvjetima se ne potiče rast adventivnog korijenja u dubinu, jer su više količine vode dostupne površinski. Jedna od mjera kojom se može unaprijediti iskorištavanje vode u dubljim slojevima tla jest cijepljenje željenih sorata na generativne podloge (podloge razvijene iz sjemena).
U sušnim godinama neravnomjernog rasporeda te smanjene ukupne količine oborina, maslinu je potrebno navodnjavati. Simptomi suše se najprije uočavaju na listovima, jer se oni uzdužno uvijaju, a potom i na plodovima koji smežuraju. Prilikom navodnjavanja valja voditi računa kada i koju količinu vode dodati. Odgovore na pitanja kada i koliko vode dodati daju informacije o fazi rasta (fenofazi) te o količini dostupne vode u tlu. Prevelike količine vode u završnim fazama rasta, otprilike mjesec dana prije berbe plodova nepovoljno utječu na kvalitetu ulja, odnosno udio fenolnih spojeva koji su nosioci pozitivnih karakteristika djevičanskih maslinovih ulja – gorčine i pikantnosti. Zbog toga se kod masline za postizanje visokih i stabilnih prinosa te zadovoljavajuće kakvoće ulja, primjenjuje tzv. djelomično smanjeno navodnjavanje (eng. partial deficit irrigation).
Nadzemno i podzemno
Navodnjavanje se može primjenjivati nadzemno (kapanjem ili mikrorasprskivačima) te podzemno. Svaki od ovih načina primjene ima svojih pozitivnih i negativnih karakteristika. Kod nadzemnog navodnjavanja odmah su uočljivi eventualni problemi na cjevovodu (puknuće, začepljenje), no cijevi predstavljaju barijeru prilikom kretanja po masliniku te je izraženiji gubitak vode u atmosferu. Podzemni pak sustavi omogućavaju nesmetano kretanje po površini, a voda je dostupna biljci u dubini, odnosno zoni korjenovog sustava. Nedostatak podzemnog navodnjavanja jest taj da oštećenja ili začepljenja na sustavu nisu vidljiva, što može posebice predstavljati problem na krškim terenima gdje kamenje može oštetiti ili začepiti sustav.
Voda je ograničeni resurs koji će, ukoliko se ostvare prognoze klimatologa, u budućnosti biti još izraženiji problem u poljoprivrednoj proizvodnji. Nove tehnologije, razvoj te primjena senzora koji mjere količinu biljci dostupne vode u tlu omogućavaju automatiziranje i optimiziranje procesa navodnjavanja maslina, a time i racionalno upravljanje vodnim resursima.
Dr.sc. Marin Krapac
Ovaj sadržaj sufinaciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku