U priobalju ćemo često, posebno od Dubrovnika do Zadra, naći u prirodi običnu čančaru, odnosno kornjaču. Stanište joj je uglavnom u unutrašnjosti obale, posebno na Velebitu, ali i na otocima i u dolini Neretve. Otporna je na vremenske nepogode, a izdrži i jake zime i vruća ljeta; s lakoćom joj zacjeljuju rane i ozljede, raste sporo i po nekoliko godina, ali zato ima dug životni vijek.
Ozbiljno ugrožena
Uglavnom živi pojedinačno, a samo za vrijeme parenja dok traži partnera, može ih se vidjeti zajedno ili u skupinama. Što se tiče hrane nije izbirljiva i iako je biljojed, neće odustati od proždiranja puževa, gusjenica, skorovača i crva, ali može izdržati i bez vode i bez hrane i po nekoliko tjedana. Uglavnom se u našim maslinicima hrani mekom travom i kukcima. Stanište joj je u suhom i kamenitom žbunju između visokih maslina, ali i na obradivim površinama do 500 metara nadmorske visine.
Čančara, koja obično naraste i do 25 centimetara duljine ima čvrst oklop koji je s vanjske gornje strane maslinaste boje s tamnijim šarama. Nažalost, ozbiljno je ugrožena, prvenstveno zbog nekontroliranog korištenja poljoprivredne mehanizacije, korištenja pesticida i nezakonitog izlova i prodaje na crnom tržištu.
Ratoborni mužjaci
Tijekom zime, svoj zimski san provodi plitko zakopana pod zemljom, a iz zimskog mirovanja izlazi u ožujku, kada i prije nego što se najede traži partnera za parenje. U vrijeme pred parenje ženka proizvodi posebne mirise, kojima privlači mužjaka, a parenje se obavlja u ožujku i svibnju. Za vrijeme parenja, mužjaci iako su obično mirni i druželjubivi, postaju vrlo ratoborni i napadaju svakog mužjaka u svojoj blizini bez obzira jesu li mladi, još spolno nedozreli ili stari i nezainteresirani za parenje ženki.
Nakon parenja, mužjak odlazi, a ženka počinje tražiti zgodno mjesto gdje će snijeti jaja. Stražnjim nogama kopa rupu dubine nekoliko centimetara u koju snese desetak bijelih okruglih jaja. Jaja ostaju zakopana u zemlji izložena atmosferskim prilikama oko 90 do 100 dana, tako da mlade kornjače izlaze iz jaja krajem kolovoza. U tom trenutku teže oko 7 g, a veličine su oko 5,5 mm, vrlo su živahne, ali prepuštene same sebi, odmah traže skrovište, a za koji dan i hranu. Veličinu svojih roditelja dostići će tek za desetak godina, naravno ako prežive u našem masliniku.
Priredio Sinaj Bulimbašić
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
