Deset najvažnijih pitanja o maslinarstvu ovog smo tjedna postavili Mariji Vareško, vlasnici uspješnog i nagrađivanog brenda Dolija
1. Možete li nam nešto reći o počecima i motivima bavljenja maslinarstvom?
Najbolje bi bilo reći da se time bavim od rođenja iako nisam toga bila svjesna. Negdje oko sedme godine sam osvijestila masline i moram priznati da ih tada nisam nikako voljela. Jedino u čemu sam tada guštala bile su štorijice koje bi nama unucima pričali baba i dida. Masline smo brali ručno krajem studenog, početkom prosinca, vikendima. Sjećam se dobro kako sam se smrzavala na buri berući “bobice” uz dojam da ih nikada nećemo pobrati. U to vrijeme činilo mi se da berba traje beskonačno, a i trajale su te berbe par tjedana. Nakon toga smo plod čuvali na “šufitu” da se dobro osuši dok ne dođe naš red na preradu u uljari. Priznajem da sam se svake godine ježila od same pomisli da se približava kraj studenog i nova berba…. No sve se to nekako promijenilo s godinama te smo 2008. godine odlučili krenuti u ozbiljniju proizvodnju registriranjem tvrtke DOLIJA 08 d.o.o. , te sam od 2017. godine sama sebi i bratiću poslodavac. Oboje smo u tome od rođenja iako nam to nije struka, rekla bih da nam je to u krvi, od toga ne možeš uteći.
2. Koliko se toga promijenilo od početka do danas u vašem i svjetskom maslinarstvu?
Od prvih sjećanja na masline prošlo je više od 40 godina tijekom kojih se briga za masline kao i proces berbe i prerade potpuno promijenio. Nekad na masline nismo toliko pazili (štitili, dohranjivali, obrađivali) jednostavno su bile stabla uz vinograd koja jedne godine rode pa onda par godina nema smisla brati to nešto ploda. Naravno da berba u studenom, a ponekad i u prosincu kao i čuvanje ploda do prerade nisu pozitivno utjecali na okus i miris ulja. Još i danas kada se sjetim „mirisa“, okusa i probavnih smetnji koje bi me znale zadesiti nakon konzumacije takvog ulja dođe mi muka.
Na svjetskom nivou primjećujem da su ljudi svakim danom svjesniji važnosti kvalitete proizvoda koje koriste u svakodnevnoj prehrani. Promocija i svjesnost zdrave prehrane preokrenula je naglavačke ustaljene navike kod mnogih, te potaknula ljude na veću konzumaciju zdravih namirnica u koje spada i ekstra djevičansko maslinovo ulje. Danas su, za razliku od unatrag 10-ak godina, ljudi poprilično educirani što se tiče kvalitete maslinovog ulja. Znaju kakvog je mirisa i okusa vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje. Naravno da je takva potražnja vrhunskog proizvoda potaknula proizvođače kako kod nas u Hrvatskoj tako i na svjetskoj razini, da teže izvrsnosti u proizvodnji. Iako ima još veliki broj loših maslinovih ulja u ponudi, mislim da će se gledajući trend unatrag 10 godina, kroz idućih par godina ponuda preokrenuti u korist vrhunskih proizvoda.
3. Što su prednosti, a što mane bavljenja maslinarstvom?
Znamo da bavljenje poljoprivredom nije nimalo lak posao. Bez obzira što nije lako baviti se time , čini mi se da je sve veći broj mladih koji se okreću proizvodnji vlastitih poljoprivrednih proizvoda. Rekla bih da postoji neka čarolija u takvom direktnom kontaktu sa zemljom, prirodom. Meni je osobno divno gledati mlade masline kako se razvijaju i bujaju, kako svake godine prolaze ciklus od zimskog mirovanja, preko bujanja vegetacije, cvijeta, ploda te konačno kao kruna rada dolazi berba. Nema veće sreće za maslinare nego osjetiti miris i okus mladog ekstra djevičanskog maslinovog ulja.
4.Postoje li u maslinarstvu trendovi i ako da, koji bi to bili?
Moram priznati da ne pratim trendove ni na jednom polju, pa tako ni u svijetu maslinarstva. Možemo govoriti o poboljšanju tehnologija berbe, prerade, skladištenja, nove tehnologije svakako su doprinijele poboljšanju kvalitete konačnog proizvoda, ali baš o nekom trendu u maslinarstvu ne bih imala nešto pametno reći.
Međutim mogu primijetiti trend među kupcima što se tiče sorti maslina pa na koncu i ulja. Zadnjih par godina ulja blage voćnosti traženija su nego intenzivna, pikantna ulja no moguće je da jednostavno ljudi još nisu prihvatili intenzitet i gorčinu koju osjete u nekim maslinovim uljima.
5. Koje sorte preferirate u svojim maslinicima i zašto?
U našim maslinicima prevladavaju autohtone sorte kao Buža, Istarska bjelica, Rošinjola, uz Leccino, Pendolino, Cipressino, Karbonaca… Meni je najdraža sorta Istarska bjelica. Kao drvo prilično je izdržljiva, rodna je svake sezone bez velikih oscilacija u količini ploda, randman je uglavnom dobar (varira od najnižeg 15% do izrazito visokog 23%), a i zbog samog ulja koje daje, pikantnog i gorkog. Najpopularnije ulje je Buža zbog svoje blagosti i nježne voćnosti, a i stvorila se nekakva fama oko te sorte.
6. Domaće ili strane sorte – i razlozi za i protiv?
Svakako su domaće sorte u maslinicima moj prvi izbor, najviše zbog očuvanja za buduće naraštaje, ali ujedno i zbog njihove prepoznatljivosti na svjetskim tržištima. Vidimo da su upravo ulja autohtonih sorti nositelji najviših priznanja na svjetskim smotrama, što mogu i osobno potvrditi za sve tri domaće sorte prisutne u našim maslinicima. Ulja Buže, Istarske bjelice i Rošinjole u pravilu su uvijek visoko pozicionirana. Premda i ulja stranih sorti (Leccino i Pendolino koje imamo u ponudi), uzgojena na istarskom kršu, također imaju svoju draž te se organoleptički razlikuju od onih uzgojenih u matičnoj zemlji.
7. Koje vlastito ulje koristite u svom domu i uz koja jela?
Koristimo sve sorte koje proizvodimo što ovisi o jelu koje je na stolu. Kada je u pitanju moje najdraže jednostavno jelo kruh s maslinovim uljem, tada osobno preferiram Istarsku bjelicu radi njenog intenziteta. Međutim, mislim da bi pitanje bilo prikladnije za nekoga tko se profesionalno bavi ocjenjivanjem ulja. Vrlo sam samokritična kada je u pitanju moj proizvod, te mi se često čini da nije baš nešto to moje maslinovo ulje koje proizvodim, da sigurno može biti bolje i da su tuđi proizvodi bolje kvalitete. No koliko vidim, sudeći po nagradama i nije baš tako.
Inače volim kupiti ulja drugih proizvođača kako hrvatskih tako i stranih. Svakakvih mirisa, okusa, intenziteta ima. Kada se radi o ispravnom proizvodu, ne mogu reći da su niti bolja niti gora od naših ulja. Jednostavno su drugačija.
8.Koja je budućnost istarskog i svjetskog maslinarstva?
Istra kao regija pa tako i čitava Hrvatska nisu u poziciji parirati velikim proizvođačima maslinovog ulja što se tiče količine. Međutim svakako možemo konkurirati kvalitetom ulja. Količine ulja koje se proizvode u Hrvatskoj u odnosu na svjetsku proizvodnju su zanemarive, dok je većina našeg ulje po kvaliteti kao i po zdravstvenoj vrijednosti daleko iznad svjetskog prosjeka. Budućnost istarskog, odnosno hrvatskog maslinarstva vidim upravo u vrhunskoj kvaliteti maslinovog ulja te spoznajama zdravstvenih blagodati koje takav vrhunski proizvod nosi.
9. Koji su vaši kratkoročni i dugoročni planovi?
Moram priznati da se više ne usudim planirati. Planovi što sam ih imala nekako su se preokrenuli nekad nagore no puno češće nabolje od planiranog. Trenutno sam u fazi: Puštam da me život iznenadi. A nastaviti biti izvrstan u proizvodnji ekstra djevičanskog ulja više je misija nego plan.
10. Što biste savjetovali nekome tko se tek počinje baviti maslinarstvom?
Svatko tko se planira početi baviti maslinarstvom mora znati onu staru izreku: Lozu sadiš za sebe i djecu, a maslinu za unuke. Prije svega krenuti u svijet maslinarstva s velikim očekivanjima o velikoj i brzoj zaradi daleko je od realnosti. Maslinarstvo je i više nego cjeloživotno stvaranje. Od mojeg rođenja maslina je bila tu, bila je i prije mene, nadam se da će ostati i nakon mene. Eto ja sam i unuka i dijete i roditelj, a možda jednom i baka. Berem stoljetne masline, a u isto vrijeme sam i ja ta koja je stvarala nove maslinike. Lijepo je, teško je, jednom riječi, rekla bih to je život predaka, nas samih i nasljednika. To je jednostavno začaran krug dok ga netko ne prekine – a nadam se da neće.
Novi broj časopisa Maslinar možete naručiti na sljedećem linku
