Drevni Afrikanci su koristili masline za jelo, ali i grijanje
Ovaj put ćemo u našem maslinarskom vremeplovu, opet otići u daleku prošlost, i to na drugi kontinent. U Afriku, na atlantsku obalu Maroka. Nova istraživanja nam pokazuju kako su drevne populacije u Africi koristile maslinu prije otprilike 100.000 godina. Da, dobro ste pročitali. I to plodove, ali i grane. Studija koju je napravio interdisciplinarni međunarodni tim, dokazuje nam postojanje divljih maslina koje su trebale u to vrijeme postojati na području uokolo špilja Rabat – Temara u Maroku, kako smo rekli, na njegovoj atlantskoj obali.
Kako istraživači i sami kažu, nisu očekivali da će pronaći masline, koštice i sjemenke. Nitko nije očekivao da bi mogla biti pronađena na tom mjestu, tako da je za sve ovaj nalaz bio veliko iznenađenje. To je zasad najstariji trag maslina na tlu Afrike. Ne mogu odoljeti, a da ne napišem kako imamo još jednu interesantnu priču o Olei africani, iliti smeđoj maslini, ali o tome nekom drugom zgodom. Također, jako je interesantno koliko upravo ta maslina znači u svakodnevnom životu Maasai kulture, polunomadskih stočara koji lutaju visoravnima između Kenije i Tanzanije, živeći u simbiozi s prirodom. Zanimljivo je kako su osobito posvećeni za njih vrlo važnom kultu drveta koje je teško i zamisliti na ovim geografskim širinama i nadmorskoj visini – a to je – stablo Masline! No, o tom u našem maslinarskom vremeplovu drugi put.
Kad govorimo o špiljama u Rabat Tamari, recimo i to, da su istraživači prije početka radova imali u planu, što im je bio i cilj, pokušati uočiti i otkriti koje su biljke sakupljali i kojima su se koristili tadašnji homo sapiensi. Pošto se takvi ostaci rijetko sačuvaju, toliko je i izazov bio veći.
Laurent Marquer, koautor studije i botaničar sa Sveučilišta u Innsbrucku u Austriji, rekao je kako su se usredotočili na biljke i stabla koja su mogli biti sačuvani u procesu izgaranja. Tako su i pronašli ostatke kostiju, školjaka, biljaka, ali i masline. Citirajmo ga:
“ Nismo očekivali da ćemo pronaći masline, maslinove koštice i sjemenke, niti smo znali da je stablo masline bilo prisutno na ovom mjestu, još više tijekom posljednjeg glacijalnog razdoblja. To je bilo malo iznenađenje.”
Olea europaea
Što se tiče ostataka i ulomaka drvenog ugljena kojeg su uspjeli identificirati, 72 posto je bila divlja vrsta Olea europaea. Istraživani su i ostaci sjemenja, od kojih su pak 81 posto bile karbonizirane koštice masline. Uz to, pronađen je i drveni ugljen iz divljih maslina. Sve nam to govori u prilog tome da su se divlje masline itekako koristile u srednjem kamenom dobu u regiji Rabat Temara. Znači, nema sumnje da su tadašnji lovci – sakupljači koristili divlje masline. Pretpostavlja se da su se plodovi masline koristili za jelo. Između ostalog, u prilog tome nam govori i to kako se na izgorjelim granama nisu pronašli plodovi, koji su na istom ognjištu pronađeni posebno. To je navelo znanstvenike da vjeruju da su masline pojedene, a koštice bačene u vatru. Pretpostavlja se i to kako su upravo masline bile jedan od ključnih, dostupnih izvora hrane. Kad govorimo o ovome, zaboravimo naša današnja razmažena nepca :).
Recimo i to, iako nije sigurno zašto su koštice maslina razbijene, istraživači su primijetili da se to dogodilo sa svrhom. Pretpostavili su da su jame korištene za stvaranje sloja koji pospješuje izgaranje.
“ Koštice maslina i njihove sjemenke imaju visok sadržaj lignina i ulja”, napisali su istraživači.“ Stoga bi smrvljeni ostatak maslinovih koštica rezultirao polaganim izgaranjem s dugotrajnim plamenom, pogodnim za kuhanje. Kada se osuše, koštice nam daju plamen bez dima, što je velika prednost za tadašnje „maslinare“ koji su živjeli u špiljama.
Autori studije također su primijetili kako su se druge biljke lako mogle koristiti kao gorivo na istom području, uključujući hrast ili smreku.
No, prepoznato je samo nekoliko ulomaka drvenog ugljena tih biljaka, što potvrđuje pretpostavku da je maslina prevladavala i da je u ovoj regiji bilo u izobilju.
Lijepo je zaključiti da bi, uz ostalo, ovo otkriće o ranoj upotrebi divljih maslina u Africi od prije otprilike 100.000 godina moglo predstavljati poboljšanja u kuhanju, tehnološkim inovacijama za obradu drva i društvenoj organizaciji.
Eto, naučili smo nešto novo. Zamislimo našeg pretka Homo sapiensa, kako uživa u plodovima masline prehranjujući svoju obitelj dok kuha i grije se na drvu naše Masline. Zažmirite i zamislite, nije teško … A mi se nadamo, u stvari uvjereni smo kako i naši lokaliteti uzduž istočnog Jadrana kriju zanimljive priče. Samo ih treba otkriti. U interdisciplinarnim ekipama i velikom strpljivošću. Siguran sam da će i nama usud biti naklonjen.
Uživajte u svojim maslinicima
Željko Krnčević
Ovaj sadržaj sufinaciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku
