Povjesničar Maslinara mr.sc. Željko Krnčević za ovaj se broj otputio u dubrovačke arhive u kojima je pronašao brojne zanimljivosti o maslinarstvu u srednjem vijeku.
Kako vrijeme brzo teče. Prolazi kraj nas neupitno. A mi smo samo jedan mali djelić tog vremena. Samo mala iskrica u svijetlima dana, godina, stoljeća, tisućljeća … Tome nas uči i naš maslinarski vremeplov. Eto, koliko ima da smo pobrali prošlogodišnje masline, kadli eto već novih. Odosmo u berbu, i to onu u kratkim rukavima, ne čekajući Svisvete i buru i hladnoću i drhtanje u masliniku, uz vatru i tople napitke. Promijenilo se i to, ali o tome ja neću. O globalnim zahlađenjima i zatopljenima će netko drugi. A bilo ih je i u dugom Zemljinom postojanju. Pa i u našem tisućljeću. Znamo to pouzdano. Ali, ovaj put nećemo o tome. „Kopajući“ po bogatom maslinarskom vremeplovu, dođoh tako i do nekih podataka koji bi se mogli usporediti i s današnjim vremenima. Dakle, puno toga je isto, samo u modernijim uvjetima.
Maslinik gospodje Mare
Ovaj ćemo put sjesti u vremeplov i otići u Dubrovnik, u 13. i 14. stoljeće. Naravno, moramo svakako kao i uvijek zahvaliti stručnjacima i istraživačima prašnjavih izvora podataka po raznim arhivima, koji su na osnovi raznih podataka razbacanih po dokumentima, spisima, testamentima… dolazili do dragocjenih nam kockica za spajanje mozaika. Tako, uz ostale, ovaj put istaknimo gospođu Desanku Dinić Knežević.
Krađa ulja
Vratimo se sad malo onom napisanom na početku kako se u različitim razdobljima događaju iste stvari. O tome nam govore prve vijesti o ulju koje potječu iz godine 1280. Zamislite, riječ je o krađi. Da, krađi ulja. Pa tako čitamo u notarskim spisima kako je jadni i opljačkani Ivan Pečenežić 8. veljače te, 1280. godine, prijavio knezu da su mu na željeznoj Ploči ukradena dva konja natovarena robom među kojom su bile i dvije mješine ulja. Imamo tako kod todobnih notara iliti bilježnika upisano kako su godine 1284. ljudi župana Tvrtka krznaru Matiši i Matehi, sinu nekog Vlaha opljačkali vrijednu robu među kojom je bilo i ulja vrijednosti 5 groša. A godine 1285. ulje je predmetom parnice. Izvjesnom Viljemu Gerduziu gospodarica Ulcinja – Marija de Chau, zaplijenila je cijelu posudu (botam) ulja u vrijednosti 30 perpera, a platila mu je samo dvije trećine. Osim tih 10 perpera, ostala mu je dužna za neku suknju još 4 perpera koje nije htjela platit, pa se naš Viljem 5. travnja žali dubrovačkom knezu i sucima tražeći da Marija plati svoj dug.
Izvoz/uvoz ulja
Dubrovnik je u to vrijeme itekako vodio računa o ulju. Određenih je godina imao dosta za svoje potrebe, a za izvoz su bila posebna pravila. Potkraj listopada 1378. bilo je dozvoljeno da se za manastir Mileševu izvezu tri tovara ulja i da se vojvodi Vlatku, vjerojatno Vukoviću, pokloni 15 perpera i pravo da izveze jedan tovar ulja. Početkom svibnja 1379. vijeće Umoljenih je dozvolilo izvoz 12 sari ulja za malu braću u Bosni, a potkraj rujna Malo vijeće da Oborko i Mihajlo, trgovci iz Ugarske, izvezu dva tovara ulja. ….
Novi broj časopisa Maslinar potražite na kioscima ili naručite na linku
