Sve regulirano
Tako smo i u ovom našem Maslinarskom vremeplovu ili Temeljima – kako smo ih u početku zvali, pisali stvarno o „puno lipih stvari“. Svašta vidili i svašta naučili. O povijesti uzgoja, kako kod nas, tako i na cijelom Mediteranu pa i šire. Ako se sjećate, u prošlom smo broju pisali o maslinarstvu u 14. stoljeću u Dubrovniku. Zanimljivo i poučno štivo, barem mi se čini. Ovaj put vratimo se opet u Dubrovnik u kojem je sve bilo zapisano i regulirano, pod cijenu sankcija. Zamislimo opet bijeli, kameni Grad, gužvu trgovinsku, kulturnu, umjetnost…
Značajan u trgovini uljem
Svakako valja napomenuti kako je Dubrovnik i u ovo vrijeme bio značajan u trgovini uljem. Vlasti su na lukav način osigurale da u Gradu uvijek bude ulja za njegove potrebe. Trgovci su ulje dovozili s obje strane Jadrana.
Osiguranje od gusara
Ulje je u Dubrovnik uvažano iz Apulije, Ancone, Venecije, Barija… Evo sad se u meni javlja arheolog prisjećajući se mnogih podmorskih arheoloških lokaliteta i to još onih iz antike, pa srednjovjekovnih. Mnogo je tih brodova na dno došlo nakon napada i pljačke gusara. O tome nam govori i zanimljiv ugovor koji su u veljači 1397. potpisali Marin Baraba i Pavle Milanović. Govori se o izvjesnoj količini ulja za koje je Pavle očekivao da stigne do polovice ožujka iz Ancone i to na jednom brigantinu. U stvari, Pavle je zamislio da ovo ulje osigura od gusara koji su tih godina postali izuzetno aktivni.
Više u novom broju časopisa Maslinar
