EU mijenja sustav potpora nakon 2027. – što to donosi hrvatskim OPG-ovima?

Europska unija priprema promjene Zajedničke poljoprivredne politike nakon 2027. godine, a jedna od važnijih najava jest snažnije usmjeravanje potpora prema malim i srednjim gospodarstvima. Novi model mogao bi biti posebno važan za Hrvatsku, u kojoj velik dio poljoprivredne strukture čine upravo manji OPG-ovi, među njima maslinari, vinogradari i voćari. No preraspodjela novca otvara i pitanje što bi smanjenje potpora velikim proizvođačima značilo za ukupnu proizvodnju hrane.

Prema prijedlozima o kojima se raspravlja u Europskoj uniji, Zajednička poljoprivredna politika nakon 2027. trebala bi donijeti drukčiji način raspodjele dijela potpora. Kako piše Gospodarski list, među predloženim rješenjima je degresivna dohodovna potpora, prema kojoj bi se potpore postupno smanjivale kako raste veličina gospodarstva ili ukupni iznos potpore.

Istodobno se najavljuje snažnije usmjeravanje sredstava prema aktivnim poljoprivrednicima te veća potpora mladima i generacijskoj obnovi. Upravo bi način na koji će europska pravila biti pretočena u nacionalne kriterije mogao odlučiti tko će od reforme u Hrvatskoj doista imati koristi.Što bi takav zaokret značio za hrvatsku poljoprivredu, mogu li mali OPG-ovi postati stvarni dobitnici i može li se novac pravednije raspodijeliti bez ugrožavanja proizvodnje hrane, za Maslinar komentira prof. dr. sc. Ivo Grgić sa Zavoda za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Koliko bi predloženi model snažnijeg usmjeravanja potpora prema malim i srednjim gospodarstvima odgovarao strukturi hrvatske poljoprivrede?

U hrvatskoj agrarnoj strukturi su zastupljeni, s obzirom na proizvodne resurse, prvenstveno poljoprivredne površine, veliki, srednji i mali poljoprivredni proizvođači. Oni obrnuto proporcionalno svome brojčanom udjelu sudjeluju u ukupnoj a još više u tržnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Pojednostavljeno, velikih proizvođača je brojčano relativno malo ali daju glavninu tržne proizvodnje.

Pristalice koje podržavaju usmjeravanje više poljoprivrednih potpora malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima često navode, po njima, samo dobre učinke te odluke.

Oni smatraju da bi se zbog veće mogućnosti ulaganja u opremu i proizvodnu modernizaciju povećala njihova cjenovna te očekivano i konkurentnost u kvaliteti. Takav pristup smatraju pravednijim jer bi sredstva potpore bila dostupnija većem broju gospodarstava, a ne samo najvećim proizvođačima. Po njima, to bi potaklo proizvodnju više različitih kultura, a posebno lokalnih proizvoda te bi tako stvorena uspješnija gospodarstva mogla zapošljavati i dodatne radnike. A sve bi potaklo očuvanje ruralnih područja, manje bi gospodarstava propadalo, a ljudi bi imali veći razlog za ostati na selu. I naravno, od nedavno s pravom upozoravaju da su golemi požari najveći u područjima bez ljudi i poljoprivrede, a to je područje gdje su nestali mali proizvođači.

Protivnici toga pristupa upozoravaju na očekivano manju učinkovitost proizvodnje jer velika gospodarstva često mogu proizvoditi jeftinije zbog ekonomije razmjera. Veći broj korisnika iziskuje složeniju kontrolu, više troškove provedbe odnosno veću administraciju. Preveliko usmjeravanje na mala gospodarstva može otežati stvaranje većih i konkurentnijih proizvođača jer bi se neka gospodarstva mogla više oslanjati na državnu pomoć nego na vlastitu konkurentnost, kao što je bio slučaj do sada. Na koncu zaključuju, ako se zapostave velika gospodarstva, domaća poljoprivreda bi teže konkurirala velikim proizvođačima iz drugih zemalja.

Znači, u svakom slučaju, potrebno je simulirati učinke pojedinih pristupa jer se loše posljedice odluka teško ispravljaju te poticanjem proizvodno/prerađivačkih udruga dovesti do stanja da je i malo veliko.

Mogu li mali hrvatski OPG-ovi, među kojima su brojni maslinari, vinogradari i voćari, doista biti među dobitnicima takve reforme ili će konačan učinak ponajviše ovisiti o nacionalnim kriterijima?

Mali OPG-ovi mogu biti veliki dobitnici, ali presudno je kako će država postaviti nacionalne kriterije za dodjelu potpora.

Ako se potpore daju prema veličini gospodarstva, broju hektara ili proizvodnji, najveći dio novca i dalje može završiti kod većih gospodarstava.

Ako se uvede preraspodjela u korist prvih hektara, dodatna potpora malim gospodarstvima ili posebne mjere za mala gospodarstva, mali OPG-ovi mogu znatno profitirati. Tu je opasnost da u slučaju puno administracije, značajnijeg sufinanciranja i vlastitog kapitala, mali OPG-ovi opet mogu biti u nepovoljnom položaju, čak i kada su formalno ciljna skupina.

Mali OPG može formalno biti ciljana skupina, a praktično ne dobiti puno ako nema vlastitog novca za sufinanciranje ulaganja, nema dovoljno bodova na natječaju, teško ispunjava administrativne uvjete, nema dovoljno zemlje ili proizvodnje za određenu mjeru. Zbog toga je potrebno kombinirati više potpore za prve hektare, posebne natječaje za mala gospodarstva, jednostavniju administraciju te veći intenzitet sufinanciranja.

Jedna od najavljenih promjena jest snažnije vezivanje potpora uz „aktivnog poljoprivrednika“. Kako bi, prema Vašem mišljenju, trebalo definirati aktivnog poljoprivrednika kako bi potpore doista dolazile do onih koji proizvode?

Da bi se potpora doista vezala uz onoga tko se bavi poljoprivredom, sama definicija preko upisa u Upisnik i standardni ekonomski rezultat od 3.000 eura nije dovoljna. Hrvatska danas upravo tako definira aktivnog poljoprivrednika, uz automatsko priznavanje statusa svima koji su prethodne godine primili manje od 5.000 eura izravnih plaćanja.

EU pravila dopuštaju državama članicama da aktivnost definiraju objektivnim kriterijima poput dohotka, količine rada, predmeta poslovanja i upisa poljoprivredne djelatnosti, uz obvezno izbjegavanje diskriminacije prema poljoprivrednicima kojima poljoprivreda nije jedina djelatnost.

Najproblematičniji dio sadašnje definicije je „ili je prošle godine primio manje od 5.000 € izravnih plaćanja”. To praktički može omogućiti status aktivnog poljoprivrednika i bez dokazivanja značajnije vlastite proizvodnje.

Pojednostavljeno, osobno mi je prihvatljivo da je aktivni poljoprivrednik osoba ili pravna osoba koja stvarno obavlja poljoprivrednu djelatnost, što se dokazuje kombinacijom minimalnog opsega proizvodnje, korištenja poljoprivrednih resursa i stvarnog upravljanja gospodarstvom.

Kritičari upozoravaju da bi smanjivanje potpora velikim gospodarstvima moglo oslabiti njihovu sposobnost ulaganja i proizvodnje. Je li taj strah opravdan i gdje bi trebalo pronaći ravnotežu između pravednije raspodjele potpora i očuvanja proizvodnje hrane?

Strah je djelomično opravdan, ali nije opravdano iz toga zaključiti da bi svako smanjenje potpore velikim gospodarstvima nužno smanjilo proizvodnju ili ulaganja. Ključno je razlikovati potporu dohotku od potpore investiciji i proizvodnoj sposobnosti.

Velika gospodarstva obično imaju veći kapital, mehanizaciju, skladišta, zaposlenike i pristup financiranju. Ako im se naglo smanji izravna potpora, to može smanjiti njihov raspoloživi novčani tijek i otežati ulaganja, posebno u sektorima s niskim zaradama, poput ratarstva i stočarstva. To nije beznačajan argument. EU sama navodi da izravna plaćanja čine važan dio poljoprivrednog dohotka, ali iz toga ne slijedi da velikom gospodarstvu treba zadržati isti iznos hektarske potpore kao malom.

EU polazi od činjenice da velika gospodarstva imaju ekonomiju razmjera te prosječni trošak po jedinici proizvodnje pada s veličinom gospodarstva, a dohodak po radniku u prosjeku raste s fizičkom veličinom gospodarstva. Upravo je to jedan od razloga za nedistributivnu potporu manjim i srednjim gospodarstvima.

Zato bi bilo pogrešno reći „veliko gospodarstvo dobiva više zato što je učinkovitije.” Dio većeg iznosa proizlazi jednostavno iz toga što ima više hektara.

Ali ne smijemo zaboraviti da opasnost od smanjenja potpora ipak postoji. Veliko gospodarstvo koje proizvodi žitarice, mlijeko, meso ili uljarice može imati vrlo važnu ulogu u prehrambenoj sigurnosti. Ako mu se potpora smanji toliko da prestane investirati u navodnjavanje, preciznu poljoprivredu, skladištenje, obnovu mehanizacije ili smanjenje troškova, država može kratkoročno „pravednije“ preraspodijeliti novac, a dugoročno izgubiti dio proizvodne sposobnosti.

Zbog toga je opravdan pristup koji kaže da velikom gospodarstvu ne treba potpora samo zato što ima 1.000 ha, nego mu treba pomoći kada tih 1.000 ha pretvara u učinkovitu, održivu i konkurentnu proizvodnju. To je zapravo puno bolja logika od jednostavnog plafona.

Kreatori poljoprivredne politike moraju voditi brigu da osnovna dohodovna potpora bude više usmjerena prema stvarno aktivnim i manjim/srednjim gospodarstvima, a da velika proizvodna gospodarstva zadrže pristup konkurentnim investicijskim potporama. Posebno treba vrednovati investicije koje povećavaju proizvodnju i produktivnost, izbjegavati „kažnjavanje“ veličine sama po sebi te zaštiti proizvodnje u strateškim sektorima, osobito stočarstvo.

Može li snažnije financiranje mladih poljoprivrednika i lakši prijenos gospodarstava nakon 2027. ozbiljnije potaknuti generacijsku obnovu hrvatske poljoprivrede ili financijske potpore same po sebi nisu dovoljne?

Da, snažnije financiranje mladih poljoprivrednika može biti vrlo važan pokretač generacijske obnove, ali samo povećanje potpora neće biti dovoljno.

To potvrđuju i novije europske analize. Kao glavne prepreke ulasku mladih u poljoprivredu navode se pristup zemlji, pristup kapitalu, niska i nestabilna profitabilnost, nedostatak znanja, složenost propisa te teškoće u prijenosu gospodarstva.

Mladi čovjek koji želi preuzeti gospodarstvo ne treba samo novac za početak. On mora istodobno riješiti zemlju, kapital, gospodarstvo, znanje, prihod, stanovanje i odnos s prethodnom generacijom.

Ako mu država da, primjerice, 50.000 ili 100.000 eura, a on ne može doći do zemljišta ili roditelj ne može financijski napustiti gospodarstvo, problem nije riješen.

Zato mi se čini da je olakšavanje prijenosa gospodarstva možda čak važnije od samog povećanja početne potpore.

Europska komisija upravo zato u novoj strategiji generacijske obnove kombinira financiranje s ranijim prijenosom gospodarstava, lakšim pristupom zemljištu, kreditima, poreznim i mirovinskim rješenjima.

Maslinarski paket možete naručiti na sljedećem linku