Suradnik Maslinara i sam uspješni maslinar Toma Makjanić okušao se u razmnožavanju maslina iz sjemena i odlučio podijeliti svoja iskustva u ovom teškom poslu.
Razmnožavanje maslina iz sjemena je mukotrpan i dugotrajan proces. Iz tog razloga, rijetki se pojedinci hvataju u koštac s njim. Po nekim maslinarima, za razmnožavanje maslina iz sjemena, najbolje je koristiti sjeme divljake ili mastrinke jer njihovo sjeme brže i redovitije proklija u usporedbi sa sjemenom pitomkinja, odnosno kultiviranih sorti maslina. Bilo kako bilo, stablo nastalo iz sjemena (generativnim putem) je jače i trajnije u odnosu na stablo nastalo razmnožavanjem iz reznica ili palica (vegetativnim putem).
Negativna strana
Negativna strana razmnožavanja maslina iz sjemena jest ta da se kod generativnog razmnožavanja svojstva roditelja ne prenose vjerno na potomke kao što je to slučaj kod razmnožavanja vegetativnim putem. Razmnožavanjem iz sjemena mi praktički uzgajamo podlogu na koju ćemo, kada ona bude spremna, nacijepiti željenu sortu masline. Ponavljam, to je iznimno mukotrpan i dugotrajan proces u kojem rijetki uspiju jer zahtijeva jako puno ljubavi, vremena i znanja da bi se dobio konačan proizvod. Taj proizvod je sadnica spremna za sadnju sa željenom sortom na divljoj podlozi.
Ovakve masline budu jako bujne i rodne, imaju izrazito jak korijenov sustav i savršeno su prilagođene životu u lošijim uvjetima jer puno bolje podnose sušu od maslina uzgojenih vegetativnim putem. Korijen divljaki posjeduje žilu srčanicu koja prodire u dublje slojeve tla i, osim što je bolje sidri, on je opskrbljuje vodom iz dubljih slojeva kada je to njoj najpotrebnije. Osim toga, neusporedivo su otpornije na jake vjetrove koji se uzaludno lome na njoj jer je njezin korijen duboko u tlu i ne dozvoljava im da je sruše.
Da bi uzgojili maslinu iz sjemena potrebno je ubrati zdrave plodove sa zdravih stabala. Košticu je potrebno očistiti od mesa i osušiti ju nekoliko dana da bi se sjeme u njoj odvojilo, odnosno dozvolilo nam da ga izvadimo bez oštećenja.
Postupak vađenja sjemena iz koštice je jednostavan. Neki to rade čekićem; odmjerenim udarcem kucnu košticu, a kada ona napukne ili se otvori, iz nje izvade sjeme. Ja to radim uz pomoć malog alata, rezača cijevi. Taj način rada se meni osobno pokazao najuspješnijim, a na taj način rade znanstvenici na prestižnim sveučilištima i institutima u Španjolskoj.
Pažljivo sa sjemenom
Sjeme se ne smije ozlijediti, a kamoli stući. Mora biti zdravo i čitavo bez vidljivih oštećenja, a kada se stavi u vodu, ono treba potonuti. Neki autori navode da je potrebno napraviti stratifikaciju sjemena, odnosno potrebno je sjeme staviti u hladnjak na nekih 5-10℃ na period od mjesec do dva. U kontroliranim uvjetima, takvo se sjeme sije u grijano klijalište na temperaturu od 23℃. Kao podloga koristi se čisti perlit.
Sjeme bi trebalo proklijati kroz mjesec-dva iako nekada to traje i duže. U klijalištu se koriste i specijalizirane lampe koje rade 0-24h, a kada sjeme proklije, jako je bitno da sjemenjaci imaju dovoljno svjetlosti da ostanu kratki i jaki, a ne da se izduže i oslabe u nedostatku svjetlosti. To je često primjer kod amatera kada klijaju uz prozor, a vani je još hladno, da bi stavili sjemenjake na sunčevo svjetlo. Ako se sjetva radi na otvorenom, onda se ona vrši po završetku zime i poželjno je napraviti neka improvizirana klijališta ili barem neki manji plastenik da se koliko-toliko mogu kontrolirati uvjeti unutar klijališta, kako bi i uspjeh bio što bolji.
Više u časopisu Maslinar br. 68
