Hoće li, kome i koliko poljoprivredne potpore padati nakon 2027.? Tri su scenarija

Rasprave o budućnosti Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) već su u punom jeku, iako se nova financijska perspektiva Europske unije primjenjuje tek od 2028. godine. I dok se u Bruxellesu vode tehničke i političke rasprave, jedno pitanje dominira među poljoprivrednicima: hoće li poticaji padati?

Kratak odgovor glasi – moguće je, ali ne nužno na isti način za sve. Umjesto jednog ishoda, realnije je govoriti o nekoliko smjerova u kojima se politika može razvijati. Na temelju aktualnih pozicija država članica i dosadašnjih prijedloga, mogu se izdvojiti tri scenarija. Uz same iznose potpora, za poljoprivrednike je ključno razumjeti što će se promijeniti u pravilima, odnosno što to konkretno znači za proizvodnju, troškove i planiranje gospodarstva.

Iako se često govori o rezovima ili povećanju proračuna, stvarna rasprava među državama članicama orijentirana je na to tko bi trebao dobivati potpore i pod kojim uvjetima. Dio država zagovara veću preraspodjelu prema manjim i srednjim gospodarstvima, uz ograničavanje iznosa koje mogu dobiti najveći korisnici.

Drugi pak inzistiraju na fleksibilnosti, odnosno mogućnosti da svaka država sama prilagodi pravila svojoj strukturi poljoprivrede. I eventualno dopuni omotnicu vlasititim sredstvima nacionalne blagajne.

Istodobno, sve se više naglašava potreba da potpore idu aktivnim poljoprivrednicima, odnosno onima koji stvarno proizvode i doprinose opskrbi hranom. No, oko same definicije aktivnog nema jedinstvenog stava.

Scenarij 1: Stabilnost uz male promjene (optimistični)

U optimističnom scenariju, ukupni proračun za ZPP ostaje na sličnoj razini kao danas. Ne dolazi do značajnih rezova, a promjene u pravilima su ograničene i postupne. To ne znači da neće biti nikakvih prilagodbi. Moguće je uvođenje blažih oblika ograničavanja velikih potpora ili dodatnih kriterija za dodjelu sredstava, ali bez naglih rezova ili velikih poremećaja u sustavu.

Za većinu poljoprivrednika to bi značilo relativnu stabilnost. Iznosi potpora ostali bi slični, uz manje administrativne prilagodbe. Gospodarstva koja već sada uredno posluju i koriste mjere ZPP-a ne bi morala radikalno mijenjati svoj način rada.

Najviše bi profitirala srednja i veća gospodarstva koja su već dobro integrirana u sustav potpora i imaju stabilnu proizvodnju. Istovremeno, manja gospodarstva mogla bi dobiti nešto više kroz ciljane mjere, ali bez značajnog smanjenja sredstava za druge.

Ključna poruka ovog scenarija je da ako vaše gospodarstvo već sada funkcionira stabilno i nije previše ovisno o jednoj vrsti potpore, velike promjene nisu nužne.

Scenarij 2: Više pravila, ista ili manja omotnica (realni)

Drugi, i prema mnogim analitičarima najrealniji scenarij, predviđa kombinaciju blagog smanjenja ili stagnacije proračuna i pooštravanja uvjeta za dobivanje potpora.

U ovom slučaju, ukupni iznos koji država ima na raspolaganju ne bi se značajno povećavao, a mogao bi se i blago smanjiti zbog drugih prioriteta EU-a. Istovremeno, pravila bi postala zahtjevnija.

To uključuje strožu definiciju aktivnog poljoprivrednika (kojem većina dohotka proizlazi iz poljoprivredne djelatnosti), veći naglasak na ciljane potpore (primjerice za manje proizvođače ili određene sektore) te moguće ograničavanje najviših iznosa koje pojedino gospodarstvo može primiti.

Za poljoprivrednike to znači da novac neće nestati, ali će ga biti teže dobiti. Administrativni zahtjevi mogli bi porasti, a dio gospodarstava mogao bi izgubiti dio potpora ako ne ispuni nove kriterije.

Za veća gospodarstva, posebno ona koja primaju značajne iznose izravnih plaćanja, potpore bi se mogle ograničiti. S druge strane, manja i srednja gospodarstva mogla bi imati koristi od preraspodjele.

U ovom scenariju planiranje je ključno. Gospodarstva će morati pažljivije pratiti pravila, prilagođavati strukturu proizvodnje i razmišljati dugoročnije. Zaključak za ovaj scenarij mogao bi se sažeti ovako: potpore ostaju, ali više nisu automatske – potrebno ih je aktivno zaslužiti i uklopiti u strategiju gospodarstva.

Scenarij 3: Rezovi i preraspodjela (pesimistični)

Pesimistični scenarij predviđa istovremeno smanjenje ukupnog proračuna i jaču preraspodjelu sredstava. To bi moglo biti posljedica pritiska na proračun EU-a, novih prioriteta (poput obrane ili energetike) te političkog dogovora o drukčijoj raspodjeli sredstava.

U takvom scenariju, iznosi potpora bi se smanjili, osobito za veća i intenzivna gospodarstva. Mogle bi se uvesti strože gornje granice (plafoni), a veći dio sredstava usmjeriti prema manjim proizvođačima ili specifičnim ciljevima.

Za mnoge poljoprivrednike to bi značilo pad prihoda iz potpora i veći pritisak na tržišne prihode. Gospodarstva koja imaju visoke fiksne troškove i oslanjaju se na potpore kao ključni dio prihoda bila bi posebno izložena riziku.

U takvom okruženju, prilagodba postaje nužnost. To može uključivati smanjenje troškova, promjenu proizvodnje, traženje dodatne vrijednosti kroz preradu ili izravnu prodaju, pa čak i promjene u veličini ili strukturi gospodarstva.