Te plijesni rastu na poljoprivrednim kulturama, osobito u uvjetima visoke vlage i topline, te kontaminiraju žitarice, orašaste plodove, suho voće, kavu, kakao, ali i masline i maslinovo ulje.
U svijetu poljoprivrede, zaštite bilja i proizvodnje hrane, sve se češće govori o mikotoksinima – nevidljivim, ali izuzetno opasnim spojevima koji mogu ugroziti zdravlje ljudi i životinja te nanijeti ozbiljnu štetu gospodarstvima. Što su zapravo mikotoksini, gdje ih nalazimo i kako se protiv njih možemo boriti?
Što su mikotoksini?
Mikotoksini su toksične kemijske tvari koje proizvode određene vrste plijesni (gljivica), najčešće roda Aspergillus, Penicillium i Fusarium. Te plijesni rastu na poljoprivrednim kulturama, osobito u uvjetima visoke vlage i topline, te kontaminiraju žitarice, orašaste plodove, suho voće, kavu, kakao, ali i masline i maslinovo ulje. Plijesni su prirodni dio okoliša, no kada pronađu pogodne uvjete za rast, mogu proizvoditi mikotoksine u koncentracijama koje su štetne za zdravlje ljudi i životinja.
Neki od najopasnijih i najčešćih mikotoksina su:
Aflatoksini – proizvode ih gljivice roda Aspergillus, a najčešće ih nalazimo u orašastim plodovima, kukuruzu, suhom voću i uljima. Vrlo su kancerogeni i mogu oštetiti jetru.
Ochratoksini – prisutni u žitaricama, kavi, vinima i suhomesnatim proizvodima, povezani s bubrežnim oštećenjima i rizikom od karcinoma.
Fumonizini, Zearalenon i Deoksinivalenol (DON) – nalaze se u žitaricama poput kukuruza i pšenice te mogu izazvati različite zdravstvene probleme, uključujući hormonske poremećaje.
Mladen Krnić
Tekst preuzet iz novog broja časopisa Maslinar koji možete naručiti na sljedećem linku
