U svijetu poljoprivrede, zaštite bilja i proizvodnje hrane, sve se češće govori o mikotoksinima – nevidljivim, ali izuzetno opasnim spojevima koji mogu ugroziti zdravlje ljudi i životinja te nanijeti ozbiljnu štetu gospodarstvima. Što su zapravo mikotoksini, gdje ih nalazimo i kako se protiv njih možemo boriti?
Što su mikotoksini?
Mikotoksini su toksične kemijske tvari koje proizvode određene vrste plijesni (gljivica), najčešće roda Aspergillus, Penicillium i Fusarium. Te plijesni rastu na poljoprivrednim kulturama, osobito u uvjetima visoke vlage i topline, te kontaminiraju žitarice, orašaste plodove, suho voće, kavu, kakao, ali i masline i maslinovo ulje. Plijesni su prirodni dio okoliša, no kada pronađu pogodne uvjete za rast, mogu proizvoditi mikotoksine u koncentracijama koje su štetne za zdravlje ljudi i životinja.
Neki od najopasnijih i najčešćih mikotoksina su:
Aflatoksini – proizvode ih gljivice roda Aspergillus, a najčešće ih nalazimo u orašastim plodovima, kukuruzu, suhom voću i uljima. Vrlo su kancerogeni i mogu oštetiti jetru.
Ochratoksini – prisutni u žitaricama, kavi, vinima i suhomesnatim proizvodima, povezani s bubrežnim oštećenjima i rizikom od karcinoma.
Fumonizini, Zearalenon i Deoksinivalenol (DON) – nalaze se u žitaricama poput kukuruza i pšenice te mogu izazvati različite zdravstvene probleme, uključujući hormonske poremećaje.
Konzumacija hrane kontaminirane mikotoksinima može izazvati: akutna trovanja (rijetko, ali moguće pri visokoj izloženosti), kronične bolesti: oštećenje jetre, bubrega, imunološkog sustava, hormonske poremećaje i povećani rizik od raka. Kod životinja: mikotoksini u stočnoj hrani uzrokuju pad proizvodnje mlijeka, slab rast i bolesti.

Mikotoksini i maslinarstvo
Iako se mikotoksini češće spominju u kontekstu žitarica i orašastih plodova, maslinarstvo također nije pošteđeno. U maslinama napadnutim plijesni (posebno Aspergillus i Penicillium) može doći do proizvodnje mikotoksina koji kasnije kontaminiraju i maslinovo ulje. U maslinama se najčešće pronalaze ochratoksini, posebice ako su plodovi predugo skladišteni u lošim uvjetima, zaraženi insektima ili oštećeni mehanički.
Ne smijemo zaboraviti da su klimatske promjene faktor koji može pogoršati problem mikotoksina. Više temperature i nepravilni obrasci oborina stvaraju idealne uvjete za rast plijesni. Stručnjaci upozoravaju da će učestalost i koncentracija mikotoksina rasti, što dodatno naglašava potrebu za stalnim nadzorom i prilagodbom uzgojnih praksi.
Kako spriječiti mikotoksine u maslinovom ulju?
Prevencija je ključna jer se mikotoksini teško uklanjaju iz hrane nakon što se jednom razviju. Neki od glavnih koraka za smanjenje rizika uključuju:
- Zdrav uzgoj i pravovremena berba: Berite masline na vrijeme i izbjegavajte ostavljanje zaraženih plodova na stablu ili tlu.
- Ispravno skladištenje: Plodove treba skladištiti na suhoj, prozračnoj i hladnoj lokaciji kako bi se spriječio razvoj plijesni.
- Brza prerada maslina: Što brže preradite ubrane masline, to je manja vjerojatnost razvoja plijesni.
- Pravilna higijena u uljarama: Redovito čišćenje opreme i prostora gdje se prerađuju masline pomaže smanjiti rizik od kontaminacije.
- Analiza ulja: Laboratorijsko testiranje na prisutnost mikotoksina postaje sve važnije, osobito za proizvođače koji ciljaju na visoke standarde kvalitete i izvoz.
Mikotoksini su tihi, ali opasni neprijatelji u svijetu poljoprivrede i prehrambene industrije. Svaki maslinar koji teži vrhunskoj kvaliteti i sigurnosti proizvoda trebao bi biti svjestan ovog rizika i uvesti mjere prevencije kroz cijeli proizvodni lanac – od stabla do boce.
Ratka Mihaljević